Obavezni likovi


Odlučio sam, s vremena na vrijeme, objaviti i koji humoristički tekst. Prvi takav je posvećen objašnjavanju velikog i značajnog pitanja u životu Katoličke Crkve, a glasi: Tko sve čini jednu župu? Pa krenimo redom...
Župnik – definicija župnika koji drži do sebe glasi: Nedjeljom nerazumljiv, a preko tjedna nevidljiv. Neke kuloarske priče tvrde da postoje razumljivi primjerci, ili da se događaju povremeni trenutci razumljivosti povezani s vidljivošću, no resursi Kongregacije za nauk vjere koja je uposlila najpoznatije tragače na svijetu su ograničeni, pa ćemo još neko vrijeme čekati da to pitanje bude odgovoreno.
Kapelan – Radost i bogatstvo da župa bude obdarena kapelanom nema baš svatko. Većinom je to privilegija gradskih župa. Kapelane je najlakše pronaći u obližnjem shoping centru negdje na pola puta između frizeraja i fitnesa.
Zvonar/sakristan – ljeva i desna ruka župnika. Veliki potrošač tableta protiv bolova, upravo zbog konstantne upale mišića prouzrokovane zaposlenošću obje ruke i nogu, a počesto i leđa.
Svete žene – uzdanica naše Crkve. Najvjerniji dio. Što god župnik organizirao, one su tu. Sposobne su slušati najzahtjevija teološka predavanja na bilo kojem jeziku s jednakim žarom kojim dolaze na svibanjske pobožnosti. One iskreno vole svoje svećenike. Ta ljubav ne poznaje granica u svojoj brizi, pa kad župnik razgovara dulje od tri minute s bilo kojom ženskom osobom mlađom od 105 godina one već počinju devetnice za njegovo zvanje.
Ministrantice – najvažniji dio njihove službe u župi je paziti da ih župnik ne vidi kako pucaju selfije u stilu čarlijevih anđela pred oltarom. Ministranti su izumrla vrsta. Negdje o Ulasku u Treće Tisućljeće posljednji je ministrant vratio ministrantsku haljinicu župniku uz objašnjenje da nakon mise tri dana miriši na ženski parfem, što i nije poželjna situacija među dečkima kad ide igrati nogomet.
Župni zbor – svemir za sebe čije će ljepote biti objašnjene jednog dana.
Čitačice – najvažnije na što župnik mora paziti u odnosu prema čitačicama jest to da im na vrijeme dade do znanja kad je njihov red na čitanje. Poželjno barem godinu dana unaprijed. Ova je informacija ključna za održavanje reda i mira u lokalnom frizeraju, jer je dobra frizura ono što čitačicu dijeli od ostatka župe. Poznavanje teksta i dikcija nisu nužni uvjeti.
Prvo grlo grada/sela/županije – osoba iznimnih glasovnih sposobnosti, snage zbora ruske ratne mornarice. Nije član/ica župog zbora.
Vidioci/vidjelice – ljudi koji za koje su bilo koja iformativna agencija male bebe. Čim se dogodi bilo kakvo ukazanje u bilo kojem kutku kugle zemaljske, oni će obavijestiti župnika s nakanom da se sad baš ta, upravo ta poruka iz tog i tog mjesta mora razglasiti i objaviti. Kaj je blizu!
Onaj tip iz sakristije – obično redovito dolazi na sv. Misu. Nitko ne zna što on zapravo radi u sakristiji, više je kao dio inventara zaostao od zadnje velike obnove crkve. Nitko ga se ne usudi pitati zašto je on tu, a kad ga nema počinje nedostajati.
Osobe u kvantnom stanju – njima nikad ne možeš utvrditi postojanje i mjesto u isto vrijeme. Obećaju da će doći, ali nikad ne dođu, da će pomoći ali ih uvije nešto spriječi. Tu su uglavom kad se dogovara neka akcija, košnje trave npr. na koju nikad ne stignu.
Oni koji kasne – uz nadljuske napore, svečana obećanja zvučnija od monaškog posvećenja, najbolji rezultat koji je postignut u dolasku na sv. Misu je vrijeme pjevanja Aleluje. Moguće da je to uzrok baš takvog tempiranja dolaska, jer je jedan dio kasnitelja uvjeren da ostali ustaju baš njima na pozdrav. Ukoliko je prije sv. Mise npr. Križni put, možete ih očekivati najranije oko devete postaje.
Molitelji u vremenskom pomaku – nikad neće pogoditi da istovremeno mole i pjevaju s ostatkom župe. Ili su brži ili su sporiji, no uvijek glasniji od pola crkve. Uglavnom bezopasni.
C.I.A. – crkvenia infomativna agencija – skupina čije su sposobnosti posve zanemarene. Uzimajući u obzir brzinu širenja iformacija kojom raspolaže ova grupa ljudi i njihovu povezanost s ostalim župama, upravom biskupije ili reda, medijima, internetima, oni su najbolje sredstvo Nove Evangelizacije.
Animatori mladih – predstavljaju opasnost za župni proračun. Nikad dovoljno novca za plakate, drvene bojice, pastele, i ine stvari za radionice koje organiziraju. Audio centar uz kojeg uvježbavaju liturgijske plesove je već dva mjeseca zastario jer ne daje dobre basove. Jedino rješenje je poslati ih na novo animatorsko ljeto, garantirano mjesec dana mira.
Majstor – tip koji popravlja sve. Od brave do računala. U pravilu ne ide u Crkvu, osim pod prisilom, ali je zato dobar sa župnikom i uvijek mu je na usluzi. Ne napalćuje svoje usluge, on tako rješava svoj odnos s Bogom. Pije pivu.
Drvena Marija – Svaka župa mora imati jednu Drvenu Mariju. Najgore je kad je to župnik.

Osim ovih nabrojenih postoji još nekoliko obaveznih likova, koji nisu spomenuti. Zahtjevaju dodatne analize. Iako je sve ovdje preuveličano, napisano je iz viđenog i doživljenog. Ukoliko se tko prepoznaje u nekom od ovih likova, mala napomena: Kršćanstvo je vjera u kojoj je obraćenje obavezni lik!

Primjedbe

  1. "Prvo grlo grada/sela/županije – ... snage zbora ruske ratne mornarice..."

    :D :D :D :D
    Ovo je presmiješno!

    Jako dobra profilizacija likova :D Puno istine!

    DD +

    OdgovoriIzbriši
  2. DD, tradicionalne žene stoje u kuhiniji i kuhaju ručak a ne stoje na blogovima i kese se.

    Ante iz Imotskog

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zamolba čitateljima bloga

Ne obraćajte pravoslavne....

Uvođenje novina