Postovi

Prikazuju se postovi od veljača, 2016

Reforma školstva i hrvatski katehetičari

Budući ovih dana kreće javna rasprava o aktualnoj reformi školstva, odlučio sam i ja dati svoj obol toj temi. Posebice su me potaknule dvije parole kojima se maše kao jako važnim segmentima spomenute reforme: odbacivanje učenja na pamet i pretežito ukidanje ocjenjivanja. Te bi dvije stvari trebale rasteretiti učenike i od njih stvoriti super/hiper/turbo/mega obrazovane ljude spremne za tržište rada. Slušajući teze koje opravdavaju odbacivanje ocjenjivanja i učenja na pamet, prisjetio sam se onoga što sam prije više od četvrt stoljeća studirao pod nazivom katehetika. Tadašnji moji profesori tih predmeta su s gnušanjem govorili o svećenicima i časnim sestrama ( još nije bilo ni spomena vjeronauku u školama, laici su se tek pojavljivali na KBF kao prve laste i zalutali putnici) koji tjeraju djecu učiti nešto na pamet, kao što je to 10 zapovijedi, sakramenti, glavni grijesi, crkvene zapovijedi ili nešto tomu slično. To je zastarjeli model kojega treba odbaciti. Smije se uzimati jak

Križni put

Ovaj sam križni put napisao prije nekoliko godina. Moguće će nekome pomoći u ovo korizmeno vrijeme u razmatranju o Muci Gospodnjoj. Ukoliko ga smatrate korisnim, dijelite ga i upotrijebite kako smatrate da je u redu. Prva postaja Isusa osuđuju na smrt Jako je lako nekome reći da je kriv za nešto. Pogotovo kad svjetina stoji iza toga. Nema obrane kad svijet viče: Kriv je! Raspni ga! Nema nikoga tko bi se zauzeo za Tebe i rekao riječ u Tvoju obranu. Gospodine Isuse, koji si nevino optužen i osuđen oprosti nam sve one naše postupke kad smo krivo optuživali druge, kad smo se povodili za glasom svjetine, a ne glasom svoje savjesti u kojoj nam ti govoriš. I mi često peremo ruke govoreći kako nas se ne tiče muka naših bližnjih. Oprosti nam ravnodušnost. U trenucima muke podari nam onaj mir koji je bio u tvome srcu u trenutku osude. Druga postaja Isus prima na se križ Tvoja muka, Gospodine, bila je posve dragovoljna. To upravo pokazuje i ova postaja kad primaš križ

Raspjevani vladika

Povod ovom mom razmišljanju je poznati video uradak, koji već neko vrijeme postoji na internetu. Za neupućene evo o čemu se radi. https://www.youtube.com/watch?v=XOTLAtHMaV8 Mitropolit je i dao svoje viđenje cijele priče: http://www.mitropolija-zagrebacka.org/index.php/2009-12-10-13-19-04/862-s-psh-nj-z-vn-s-2 Već nakon prve sekunde samog videa vidi se nesrazmjer između onoga što se vidi i onoga što nam je objašnjeno, jer je sasvim jasno da mitropolit Porfirije sam traži da se ponovno pjeva neka pjesma. Dobili smo i tumačenje kako je nastala. Iako dobrim dijelom objašnjenje snimljenog događaja  zvuči kao da ga je dao Rene Artois, u duhu dobrohotnosti ćemo isto uzeti za ozbiljno. Osim neupitnog problema s četničkom ideologijom i kokardama ja tu vidim i još dodatni niz problema. O tome je li baš svaku riječ mitropolit pjevao ili nije računa neka povede neka od CSI ekipa, ionako su ih pune televizije. Ja imam neke druge zamjerke... Tko je to snimao i objavio? Ovo nije špij

Zavist

Nedavno mi je jedan prijatelj poslao tekst s muhamedanske  stranice koji prenosim starom dobrom copy/paste metodom. Čini mi se ilustrativnim da pokaže razliku između muhamedanaca i kršćana, a napose katolika. Posebno u ovo vrijeme kad se mnogi vesele „obogaćivanju europske kulture“. Evo citata: „ Od Allahovih dz.š. robova ima ljudi koji nisu ni poslanici, ni šehidi, a zavidjet će im poslanici i šehidi na Sudnjem danu zbog njihovog mjesta kod Allaha dž.š.“   Upitaše ashabi: „Obavjesti nas, Allahov Poslaniče, ko su oni?“   Allahov Poslanik s.a.v.s. reče:   „To su ljudi koji se vole u ime Allaha dž.š. nisu rodbina, niti imaju materijalene koristi od toga. Njihova lica će biti svjetlost, i oni će biti u svjetlosti. Neće se bojati onda kad ljudi budu strahovali, niti će tugov ati kada drugi budu tugovali.“ Zatim je proučio ajet:   I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.   (Kur`an, Junus, 62)(hadis prenosi: Omer ibnu-l-Hattab r.a.) Sedam vrsta lju

Susret

Danas je objavljeno kako će se 12.2.2016. na Kubi susretsti Papa Franjo i Moskovski patrijarh Kiril. Pozivam sve dobronamjerne čitatelje ovoga bloga da se pridruže u molitvi za taj susret. Ja ga doživljavam kao veliki događaj, bez obzira što se već sad o njemu piše i govori. Na tu nakanu, da Gospodin Bog pokrene ono što je potrebno i providi najbolje plodove, neka svatko izmoli od danas pa na dalje jednu deseticu krunice. P.S. pazite kak i kaj komentirate!