Sakriveni

Kad smo na početku korizme čitali iz evanđelja  po Mateju riječi Gospodinove o skrivenoj molitvi, postu i milostinji, ni slutili nismo koje se značenje krije u danima pred nama. Doista, večina vjernika svoje molitve, postove i milostinju, protiv svoje volje, obavlja u skrivenosti svojega doma. Popularne priče o odbacivanju vjerskog formalizma u paketu s trijumfalizmom sad dobivaju potpuno novo značenje. Dok smo se u jednom trenutku povijesti trudili toliko ne robovati formalizmu i držati se skrivenosti da smo molitvu, post, pokoru tako dobro sakrili da je ni sami više nismo mogli naći niti u jednom zakutku, sad odjednom shvaćamo kako smo jednostavno iščezli s pozornice ovog svijeta.

Za ilustraciju ovoj mislim prepričat ću jučerašnji razgovor s jednim svojim rođakom. Čovjek radi na građevini. I unatoč svim restrikcijama, njegovo je gradilište otvoreno ( ne obnavlja ništa u Zagrebu ), te se čovjek čudi kako se na njih ne odnose nikakve restrikcije. Ja sam mu rekao da ima rješenje na dohvat ruke: počnite na glas moliti krunicu i pjevati crkvene pjesme i odmah će vas rastjerati.

U prisilnoj skrivenosti, neki svećenici se dovijaju kako „doći“ do vjernika. Pa imamo toliko „živih prijenosa“ sv. Misa na najrazličitijim platfomama komunikacije. Samo da nas se vidi, čuje, kad već nemamo ljudi pred sobom, imamo barem kameru. Nikako da se sjetimo da je u sv. Misi Gospodin Bog na prvom mjestu, i da je to služba Njemu na slavu, a na spasenje ljudima. Zašto ne bismo ovo vrijeme iskoristili za pravilnu orjentaciju pri sv. Misi i to ne samo zato da ne gledamo u praznu crkvu, već zato da se naučimo kamo zapravo treba biti okrenut naš pogled dok prikazujemo Žrtvu Kristovu.

Ovako moramo stalno biti okrenut prema ljudima, pa, moram to reći potpuno otvoreno, mnogi od tih prijenosa izgledaju kao igrokazi. Amaterski...

Ne mora biti svaka sv. Misa, blagoslov, molitva vijest. Ne mora se sve slikati niti snimati, zabilježiti. Ionako, ono što se stvarno bilježi od sv. Mise, ljudskim je sredsvima nedohvatljivo.

Kako ova teška situacija napreduje i traje, vidljivo je da će nakon nje doći do velikih promjena. Ne samo zato jer smo kao laboratorijski miševi podvrgnuti cijeloj lepezi društvenih eksperimenata i kondicioniranja, već i zbog toga što stanje izoliranosti budi u čovjeku misli i osjećaje kojih do sad nije bio svjestan. Uzevši u obzir i instinkte za preživljavanjem, jednadžba koja se pjavljuje izgleda poprilično komplicirana.

Meni se čini da će na površinu isplivati dvije vrste ljudi: sveci i divljaci. S time što su divljaci već tu, a svetaca je jako malo.

Prihvaćanjem trpljenja, onoga što nam nije po volji, onog što se protivi našim uvjerenjima i zdravoj pameti, prihvaćanjem skrovitosti prirpemamo se na ono što dolazi nakon ovog zla. Pravilna orjentacija tu svekoliko pomaže.