Sakriveni
Kad smo na početku korizme čitali iz evanđelja po Mateju
riječi Gospodinove o skrivenoj molitvi, postu i milostinji, ni slutili nismo
koje se značenje krije u danima pred nama. Doista, večina vjernika svoje
molitve, postove i milostinju, protiv svoje volje, obavlja u skrivenosti
svojega doma. Popularne priče o odbacivanju vjerskog formalizma u paketu s
trijumfalizmom sad dobivaju potpuno novo značenje. Dok smo se u jednom trenutku
povijesti trudili toliko ne robovati formalizmu i držati se skrivenosti da smo
molitvu, post, pokoru tako dobro sakrili da je ni sami više nismo mogli naći
niti u jednom zakutku, sad odjednom shvaćamo kako smo jednostavno iščezli s
pozornice ovog svijeta.
Za ilustraciju ovoj mislim prepričat ću jučerašnji razgovor s
jednim svojim rođakom. Čovjek radi na građevini. I unatoč svim restrikcijama,
njegovo je gradilište otvoreno ( ne obnavlja ništa u Zagrebu ), te se čovjek
čudi kako se na njih ne odnose nikakve restrikcije. Ja sam mu rekao da ima
rješenje na dohvat ruke: počnite na glas moliti krunicu i pjevati crkvene
pjesme i odmah će vas rastjerati.
U prisilnoj skrivenosti, neki svećenici se dovijaju kako
„doći“ do vjernika. Pa imamo toliko „živih prijenosa“ sv. Misa na
najrazličitijim platfomama komunikacije. Samo da nas se vidi, čuje, kad već
nemamo ljudi pred sobom, imamo barem kameru. Nikako da se sjetimo da je u sv.
Misi Gospodin Bog na prvom mjestu, i da je to služba Njemu na slavu, a na
spasenje ljudima. Zašto ne bismo ovo vrijeme iskoristili za pravilnu
orjentaciju pri sv. Misi i to ne samo zato da ne gledamo u praznu crkvu, već
zato da se naučimo kamo zapravo treba biti okrenut naš pogled dok prikazujemo
Žrtvu Kristovu.
Ovako moramo stalno biti okrenut prema ljudima, pa, moram to
reći potpuno otvoreno, mnogi od tih prijenosa izgledaju kao igrokazi.
Amaterski...
Ne mora biti svaka sv. Misa, blagoslov, molitva vijest. Ne
mora se sve slikati niti snimati, zabilježiti. Ionako, ono što se stvarno
bilježi od sv. Mise, ljudskim je sredsvima nedohvatljivo.
Kako ova teška situacija napreduje i traje, vidljivo je da će
nakon nje doći do velikih promjena. Ne samo zato jer smo kao laboratorijski
miševi podvrgnuti cijeloj lepezi društvenih eksperimenata i kondicioniranja,
već i zbog toga što stanje izoliranosti budi u čovjeku misli i osjećaje kojih
do sad nije bio svjestan. Uzevši u obzir i instinkte za preživljavanjem,
jednadžba koja se pjavljuje izgleda poprilično komplicirana.
Meni se čini da će na površinu isplivati dvije vrste ljudi:
sveci i divljaci. S time što su divljaci već tu, a svetaca je jako malo.
Prihvaćanjem trpljenja, onoga što nam nije po volji, onog što
se protivi našim uvjerenjima i zdravoj pameti, prihvaćanjem skrovitosti
prirpemamo se na ono što dolazi nakon ovog zla. Pravilna orjentacija tu
svekoliko pomaže.
Komentari
Objavi komentar
ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick