Assumpta est in coelum


Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije je naslavljenija marijanska svetkovina u Crkvi. Na taj dan je gotovo cijela Crkva u pokretu, jer ne postoji niti jedan kraj koji nema barem jedno marijansko svetište, većeg ili manjeg okupljanja vjernika, koje neće privuću svoje hodočasnike i štovatelje Blažene Djevice.
Hod prema svetištu
Hodošašća, kao pokornička praksa su jedan od najstarijih oblika pobožnosti u kršćanstvu. Još od vremena kad su se pohađali grobovi mučenika, da bi se u duhovnom zajedništvu s njima molilo i slavilo Boga, do današnjih dana. Već Stari Zavjet svjedoči o radosti hodočasnika, koji uzlaze u Jeruzalem. Ide se u dom Božji, pred Lice Njegovo, rastući u uvjerenju kako to zemaljsko putovanje govori o putovanju našeg života. Cilj hodoćašća je doći u neku crkvu, a cilj zemaljskog putovanja je doći u dom Očev, nerukotvoren, na Nebesima. Hod prema svetištu nas upućuje na taj konačni cilj našega života kojeg se ne smije nikada zaboraviti.
Uznesena je na nebo
Naročito svetkovina Uznesenja BDM nas upućuje da ne zaboravimo taj cilj našega života: Nebo, vječno zajedništvo s Gospodinom Bogom, Blaženom Djevicom, anđelima i svecima. Marijino Uznesenje znači da je ona dušom i tijelom u Nebu, da je Bog na njoj dovršio djelo spasenja pokazujući gdje je cilj ljudskoga života. Marija je tamo kamo smo svi pozvani. No, to se ne događa samo po sebi, već mi sad na ovoj zemlji odlučujemo kakva će biti naša vječnost. Nebo treba zaslužiti!
Predposljednja stvarnost
Marijino Uznesenje govori kako je ovaj svijet pretposljednja stvarnost. Posljednja stvarnost je Nebo, a ovaj svijet i sve što se događa na njemu je tek preptosljednje stanje. Iza njega još dolazi ona stvarsnost u kojoj je Bog sve u svemu. Prolaznost ovog svijeta je nešto što nam uz ovu svetkovinu i te kako treba biti pred očima.  Kad gledamo prolaznost ovog svijeta, iz svjetla Vjere, izvlačimo dva zaključka iz tog stavka Vjere: politički i duhovni. U političkoj perspektivi mi ustanove ovog svijeta kao što su nacija, država, poredak, društvena pravednost, ekologija, gledamo kao stvarnosti ovog reda postojanja, koje je prolazno. Ništa što će ljudski duh učiniti neće trajati do vijeka, već samo za vremena do Drugog Dolaska. Koliko god zauzimanje za dobro i dobra ovog svijeta bili važni, oni samo traju u vremenu.
U dohovnoj perspektivi svetkovina Uznesenja nas uči da svoj pogled uvijek moramo držati usmjeren prema Nebu. Nije to utopija budućeg dobra, već oblikovanje sadašnjosti. Budući će naše tijelo sudjelovati u toj proslavi, jako je važno kako ćemo ga pripraviti za buduću slavu. Nije tu riječ o receptu za oblikovanje tijela u nekoj od teretana, već o služenju zemaljskim dobrima koja nas vode prema nebeskim.
Pohvale Blaženoj Djevici
Svetkovinom Uznesenja BDM odjekuje hvalospjev „Veliča“. Odjekuju himi pohvale Blaženoj Djevici, pučke marijanske pjeseme, sav je dan svečan u liturgijskom ruhu, na mnogim mjestima čuvanim samo za taj dan. Propovjednici se trude biranim riječima govoriti u slavu Marijinu, i sve je svečao i puo hvale. Ta hvala govori o radosti kršćanskog srca kad promatra Majku Crkve, Majku našu, u svoj njezioj ljepoti od Boga darovanoj.
Neka nas ona, Slavna, Uznesena, Proslavljena, posrednica Milosti, zagovornica, Majka zagovara. Neka nas, zemaljske putnike prati svojim zagovorom da stignemo u onu slavu u kojoj onda Božjim darom prebiva!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zamolba čitateljima bloga

Ne obraćajte pravoslavne....

Viri probati