iz sjene oraha

Mislimo kako je u redu biti ljut na nekoga tko ne čini dobro, bilo u društvu, bilo u Ckrvi. Mislimo kako je u redu biti bijesan na one koji nas čine zdvojnima, uplašenima, na one koji se igraju našim sudbinama. Mislimo kako je dobro naći istomišljenike našoj ljutnji. A Ti, Svevišnji, sve to znaš i ne odbacuješ nas. Uzevši naše ljudsko tijelo, preuzevši našu palu narav, postao si nam sličan u svemu, osim u grijehu. Ti znaš za sve te naše osjećaje, iskusio si i glad i žeđ i tugu i progonstvo i odbačenost i siromaštvo i zimu i žegu. Ono što je palo Ti si preuzeo da bi nas uzdigao k sebi. Dobili smo veće dostojanstvo nego kad se Adam stvoren. Bojimo se da naš glas neće biti dovoljno svečan u pjesmi pohvalnici, da naš dar neće biti dostojan. Ti, koji si premostio jaz, učini naš dar dostojnim. Naše je dobro Tvoja snaga koja počinje od malenoga. Osnaži nas i blagoslovi. Daruj nam hrabrosti da te upoznamo, da te svjedočimo. Ustrajno i odvažno. Razvedri lice svoje i sp...

Protekla je nedjelja, Druga došašća, pala na isti dan kao i sv. Nikola. Tako je mogim župnicima bilo pogodno prirediti Nikolinjsku predstavu odmah nakon sv. Mise. Facebook je prepun fotografija crkvi punih djece, razdraganih župnika, ushićenih roditelja i mnogobrojne sitne dječice po crkvama kako dobivaju poklone od sv. Nikole. Mnogi su se potrudili načiniti što bolji program, uključiti ponešto darovitije djece dajući roditeljima priliku da imaju još jednu stavku u obiteljskom albumu. Može se tu načiniti dosta lijepih stvari i, ukoliko je ikako moguće, takvu priliku se treba iskoristiti. Međutim, ono što me zasmetalo je odjeća u kojoj su se pojavljivali „Sveti Nikole“. Uglavnom su to stare misnice ili plaštevi, albe i cingulumi čak i štole koje su župnici dali pod izlikom: „To se više ne koristi!“ Ukoliko se ne koristi za sv. Misu ili neki drugi sakrament, ne znači da se može koristiti u bilo kakvoj predstavi, pa čak i za sv. Nikolu u crkvi. Od onog trenutka kad je neki param...

Današnje nam evanđelje govori o dva svijeta. Jedan je svijet opisan u popisu moćnika na početku teksta, a drugi je svijet opisan u liku Ivana Krstitelja. Prvome svijetu ne pripadaju samo nabrojane povijesne ličnosti, već i svi oni  koji su povezani s njima. Nisu to samo njihovi podanici, svita koja prati rimskoga cara ili upravitelja rimske provincije, nije to samo dvor kralja Heroda ili trčkarala oko velikih svećenika Ane i Kajfe, već i svi oni čiji su životi usmjereni na te ljude. To su i oni koji im rade o glavi, koji ih mrze, ili oni koji im se dive želeći na onom malom komadiću planete ostvariti svoje privatno carstvo ili ugled velikog svećenika. Drugi je svijet Ivan Krstitelj. Budući je sin svećenika Zaharije, on nije potpuno oduzet od prvoga svijeta, jer sigurno dijeli krv s velikim svećenicima Anom i Kajfom. No, njega od prvoga svijeta odjeljuje ne samo mjesto radnje već odnos prema Bogu. On je poslušao upućenu Riječ i živi prema njoj. Pustinja je ne samo simbol dru...

Kako je započelo došašće, započele su i zornice po mnogim našim župama. Gdje god postoje, crkve su pune i vjernici jako rado idu na zornice. Kako one pripadaju „predkoncilskom“ vremenu, zanimljivo je pobaviti se fenomenom njihovog ponovnog oživljavanja. U jednom trenutku one su samo nestale. Nitko nigdje nije rekao da ih treba ukinuti, ne postoji niti jedan jedini dokument koji bi rekao da su one loše, nedostatne, zastarjela forma, ali su samo nestale, bez ikakvoga objašnjenja. Samo su se prestale oglašavati, a kako su stariji svećenici koji su do njih držali odlazili u mirovinu, tako su dolascima novih nestajale iz pastoralnih kalendara. Prešutni nestanak zornica nije ponudio neku drugu formu pobožnosti, a ostavio je veliku prazninu, kao što je bio i slučaj s ukidanjem nekih drugih oblika koji nisu bili nadomješteni adekvatnim zamjenama, poput „Večernjica“. A onda su se prije dvadesetak godina sramežljivo počele pojavljivati. Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, kao m...

Nisam jedini kojega je zbunila vijest o tome kako je Papa odlučio već završeni proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca staviti na čekanje, te oformiti katoličko-pravoslavnu komisiju koja bi trebala proučiti povijesni kontekst života blaženog Alojzija te naći načina kako premostiti prijepore dolazeće iz pravoslavne strane. Zbunjenost je najbolji opis misli koje su mi se rojile po glavi. Objašnjenja koja su dolazila iz službenih izvora, pogotovo nastup nuncija na Katoličkom radiju mi nije ulio dovoljnu količinu sigurnosti. Mogu reći da sam si postavljao pitanja: je li ja ne vidim nešto što Papa vidi? On sigurno ima više informacija i na to pitanje gleda iz pozicije do koje ja ne mogu doći, koji dio slagalice mi izmiče iz razmišljanja? Ovim tekstom ću pokušati opisati jednu dobru (ne jedinu!) posljedicu ovakvog postupka. Štovanje svetaca Ono što je zajedničko Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi jest štovanje svetaca. Prostestanti su u toj stvari poprilično daleko od nas. I eku...

Slušajući ovonedjeljni odlomak evanđelja o udovičinom novčiću, lako nam misli odlutaju u prvcu traženja koga bi danas ta udovica mogla predstavljati. Isusov pogled U razmatranju o ovom odlomku ne smije se preskočiti Isusov pogled. On sjedi i promatra ljude. Gesta je to koja objavljuje sveznajući pogled Onoga kome ništa nije skriveno. Pod tim pogledom stvari dobivaju drugačiju važnost od onoga kako se to čini ljudima i njihovim pogledima. Tom pogledu nije promakao udovičin novčić i njegova težina. Taj pogled pamti svako naše djelo, a pogotovo ona dobra djela koja su nezamijećena od ljudi. Zato je i udovica dobila pohvalu za koju će se znati do kraja vremena. Snaga malenoga Čitajući današnje evanđelje na dan izbora može nam se činiti da je udovičin novčić naš glas koji ćemo dati nekome. Običan čojek, građanin čije dobro je razlog postojanja političara, upravo se pred tim istim političarima osjeća kao udovica: bez ikakve moći i zaštite. Ona ipak daje svoj dar u hramsku blagajn...

Budući je najnoviji trend u Crkvi izlazak na periferije i bavljenje rubnim skupinama, ovaj blog i njegov autor ne mogu zanemariti ovu zadaću. Kako imam vlastitu navijačku prošlost, koja neće biti predmet ovog upisa, odlučio sam porazmisliti kako bi se, u duhu novog trenda, moglo pristupiti nogometnim navijačima. Prvi kontakt s navijačima Za nogometnog navijača najbolje je da u prvom kontaktu s Katoličkom Crkvom ode na neki susret mladih. Bilo dekanatski, biskupijski, nacionalni ili svjetski. Dobiješ istu majicu kao i drugi, šal iste boje, naučiš himnu susreta i spreman si za polazak. Bit će pljeskanja i pjevanja, a obavezni likovi kupovanja pive na benzinskim pumpama za vrijeme putovanja su ispunjeni. Za početak osjećat ćete se kao doma. A zna se gdje je dom svakog navijača. Još je bolje što se većina tih susreta održava na stadionima. Posebna je prednost odsutnost nogometnih sudaca, pa nećete nikome ništa morati psovati, što će poboljšati vaš vokabular. No kad se već jednom ...

Danas na poseban način slavimo Boga. Onoga koji je svet i dopušta da čovjek bude baštinik te stvarnosti. Proslavljenoga u životima nebrojenih znanih i neznanih kršćana, dionika Života. Slavimo naš poziv i nadu da ćemo i mi biti baštinici toga dara svetosti. Svi odlomci Svetog Pisma, određeni za današnju liturgiju, opisuju nam taj dar svetosti.  Na prekrasan način o tome govori današnji psalam 24. Gospodnja je zemlja i sve na njoj – tek kad se pogleda s Nebesa, sve na zemlji dobiva svoje mjesto. Iz nebeske perspektive zemlja je mala, tek je podnožje za Prijestolje. Duh Gospodnji jest onaj koji napunja zemlju, daje joj život i smisao. Bez  njega je sve prazno i beživotno, besmisleno. Duhovno čitajući ovaj redak Crkva gleda proročku viziju Crkve: zemlja, puna Duha Gospodnjeg, označava Crkvu u kojoj Krist vlada po svojoj milosti. Svetost se jedino može živjeti u tom okruženju, prihvaćajući taj red. To posebno naglašava slijedeći redak: tko će uzići na goru Gospodnju? Uzl...

Ima već podosta vremena, kako se želim pozabaviti ovim pitanjem. U ovom ću se razmišljanju ograničiti na imovinu dijacezanskih svećenika. Redovnici imaju zavjet siromaštva, pa način na koji  redovi uređuju posjedovanje reda ili samostana s posjedovanjem pojedinca nije trenutno predmet mog razmišljanja. No, i to otvara jedan veliki prostor za ozbiljnu analizu.  Posebno želim naglasiti: ovo nije rasprava o pojedinim osobama, već o načelima. Dijacezanski svećenici imaju pravo na posjedovanje i nisu položili zavjet siromaštva. Stara praksa Crkve, još od apostolskih vremena, govori da onaj koji služi Oltaru od Oltara i živi. Povijest je sa svim svojim uspjesima i padovima donjela najrazličitije vrste primjera kako su te stvari rješavane i na osobnoj i na institucionalnoj razini. I nekako je samo po sebi jasno da se tu stvari svode na pitanje prave mjere. No, kako je tu „pravu mjeru“ izuzetno teško naći, te kako se ona gotovo uvijek svodi na vlastito tumačenje tog pojma, men...

Slijedeći od mojih humorističkih tekstova posvećen je prijedlogu zahvala na kraju Mise, prigodom proštenja ili već kojeg drugog župnog slavlja. Budući se taj običaj nabrajanja svega i svakoga obdržava pomnije nego uoptreba Rimskog kanona, red je obogatiti našu pisanu kulturu jednim novim prijedlogom za što i kako bi se trebalo zahvaljivati u tim prigodama . Dopustite mi, braćo i sestre, da se s nekoliko riječi zahvalim onima koji su doprinjeli da današnje proštenje bude ovako lijepo kako mi to samo znamo pripremiti. Ponajprije se zahvaljujem preč. I.I., predstojniku ureda za najnoviju evangelizaciju naše biskupije na požrtvovnosti, dolasku i nadahnutoj propovijedi. Nije nas gnjavio Biblijom niti dogmama, a citate iz Alana Forda ćemo pamtiti kao trajno nadahnuće našem svakodnevnom životu. Posebna zahvala ide zvonaru Štefu, koji se brine za sve i jako pazi da ne popije sve misno vino. Katica koja se brine za liturgijsko ruho je ovaj put pazila na količinu štirke za oltarnike,...

Dotrči netko Događaj iz evanđelja koje se danas čita u liturgiji započinje pomalo rastrgano i užurbano. Isus je na otvorenom prostoru, izlazi na put i pred njega dotrči netko te kleknuvši postavlja pitanje. Sama ta slika govori o egzistencijalnom nemiru čovjeka koji traži svoj smisao. Ovaj „netko“ je bogat, trebao bi imati svu sigurnost ovoga svijeta, no on traži više. Njegovo srce želi konačno ispunjenje. Taj ga nemir goni da traži, a trčanje je slika vatre koja gori u njegovom srcu razdirući ga. Gospodin Isus taj nemir smiruje odbacujući od sebe bilo kakvu pompoznost ne dozvoljavajući da ga se zove dobrim. On ne odbacuje svoj božanski prerogativ, već smiruje čovjeka dovodeći ga do onoga što je bitno u životu. Baštiniti život vječni Nemir koji nepoznati bogataš osjeća jest nemir oko puta za vječni život. To je ono bitno što njega zanima i to traži. Pitanje koje je postavio  treba često ponavljati, jer je ona okosnica vjerničkog života. Mi idemo prema vječnom životu, ...

Neposredni povod za ovo moje razmišljanje je ovaj video: https://www.youtube.com/watch?t=2&v=bUFgYjKz70o Ponovo sam se upustio u raspravu na internetu o tome, zašto je ovakva stvar nedopustiva u katoličkom obredu vjenčanja, pa makar ovaj igrokaz gore bio izveden tehnički prije samog vjenčanja. Ipak, u crkvi je, i kao takav je dio obreda, htjeli mi to priznati ili ne. Mnogi ljudi danas žive pod strašnim utjecajem masovnih medija, koji ih tjera da od svojih života rade predstavu za druge, pokušajući se prezentirati na neki zanimljiv način i u toj aktivnosti tražiti neki oblik samoostvarenja. Uvjeren sam u mnogim slučajevima, kako je blještavilo svadbe obrnuto proporcionalno ljubavi i spremnosti na zajednički život.  Problem počinje u onom trenutku kad ta predstava želi ući u prostor crkve, pogotovo slavljenja sakramenata. Na vjenčanjima je to najočitije. Jasan navještaj vjere je u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, jedini lijek da se ovakve pojave svedu na najma...

U današnjoj liturgiji čita se kao drugo čitanje odlomak iz Jakovljeve poslanice (5,1-6) koji oštro govori protiv bogataša. Ne protiv bogatstva, već protiv bogataša. Taj govor, kao i riječi našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista protiv bogataša bijahu problematične ušima koje su ih slušale, pogotovo onima koji su došli iz židovstva. Bogataši u Starom zavjetu Patrijasi, svi po redu bjehu bogati ljudi. Abraham, praotac naše vjere je jako bogat čovjek, koji je, kako je zapisano imao čak i omanju vojsku. Čak je i pravedni Job bogat čovjek, a još bogatiji nakon završene kušnje. David je pastir koji je postao kralj, pa tako i bogat, a od njega po tijelu dolazi naš Spasitelj. I kralj Salamon, najmudriji od ljudi Staroga saveza, bi poznat po svom bogatstvu po cijelom tadašnjem svijetu, što svjedoči o posjet kraljice od Sabe. Bogatsvo je opisano kao znak naklonosti Gospodina Boga, i njegov je izvor u božjem blagoslovu.  I tu se pokazuje uzrok problema s bogatašima: u onom času k...

Nedavno sam naišao na jedno mišljenje koje s tugom govori o vremenima kad je „dijalog između kršćanstva i onih koji to nisu bio živ“ a danas je eto potpuno zamro. Spominju se razgovori, mogu se naći i u knjizi, imeđu pomoćnog biskupa Mije Škvorca (isusovca) i filozofa Branka Bošnjaka, između Živka Kustića i Meše Selimovića objavljeni u Glasu Koncila, susreti Ivana Goluba s Miroslavom Krležom i Petrom Šegedinom. Danas takvih susreta više nema. Treba li nam danas takvih susreta. Pa... na jedan način sigurno da, međutim oni nisu sami sebi srvha. no, nije samo krivica u kršćana, koji "odbijaju taj dijalog zatvarajući se u svoje lažne sigurnosti" ili kako već neka krilatica želi diskreditirati kršćane na tom području. Niti je istina kako nam je nestalo snage za dijalog. Meni se čini da manjak dijaloga ima neki drugi razlog. Ukoliko se pogleda iz kuta nevjerujućih, ateista ili agnostika, humanista ili sekularista, ireligioznih ili protivnika organiziranog vjerovanja, može se ...

Dolazak sve većeg broja izbjeglica i azilanata u Europu pokreće i pitanje misionarskog poslanja Crkve. Većina tih ljudi nisu kršćani, uglavnom su muslimani i postavlja se pitanje o tome treba li im i kako navijestiti Krista Gospodina i ponuditi zajedništvo katoličke vjere. Mnogi se glasovi čuju kako treba ljude ostaviti da budu ono što jesu, da se ne smije niti zucnuti o naviještanju Krista Gospodina, jer bi to bilo nametanje, maltetiranje ili već nešto tome slično loše. Kao glavni argument se navodi učenje II vatikasnkog sabora.  Pa da vidimo što dekret tog sabora, koji se bavi misijskim djelovanjem Crkve,  pod imenom Ad gentes kaže o tome.  Uzet ću samo neke dijelove koji, koliko sam proučio ovaj dekret, najbolje ističu njegovo učenje. Tekstovi pisani masnijim slovima su citati, a ispod njih su moji komentari. Br.1. U sadašnjim, pak, prilikama, iz kojih za čovječanstvo niče nov način života, Crkva, koja je sol zemlje i svjetlo svijeta, još hitnije poziva na ...

Odlučio sam, s vremena na vrijeme, objaviti i koji humoristički tekst. Prvi takav je posvećen objašnjavanju velikog i značajnog pitanja u životu Katoličke Crkve, a glasi: Tko sve čini jednu župu? Pa krenimo redom... Župnik – definicija župnika koji drži do sebe glasi: Nedjeljom nerazumljiv, a preko tjedna nevidljiv. Neke kuloarske priče tvrde da postoje razumljivi primjerci, ili da se događaju povremeni trenutci razumljivosti povezani s vidljivošću, no resursi Kongregacije za nauk vjere koja je uposlila najpoznatije tragače na svijetu su ograničeni, pa ćemo još neko vrijeme čekati da to pitanje bude odgovoreno. Kapelan – Radost i bogatstvo da župa bude obdarena kapelanom nema baš svatko. Većinom je to privilegija gradskih župa. Kapelane je najlakše pronaći u obližnjem shoping centru negdje na pola puta između frizeraja i fitnesa. Zvonar/sakristan – ljeva i desna ruka župnika. Veliki potrošač tableta protiv bolova, upravo zbog konstantne upale mišića prouzrokovane zaposlenošću...