O Nikolinjskim predstavama


Protekla je nedjelja, Druga došašća, pala na isti dan kao i sv. Nikola. Tako je mogim župnicima bilo pogodno prirediti Nikolinjsku predstavu odmah nakon sv. Mise. Facebook je prepun fotografija crkvi punih djece, razdraganih župnika, ushićenih roditelja i mnogobrojne sitne dječice po crkvama kako dobivaju poklone od sv. Nikole.
Mnogi su se potrudili načiniti što bolji program, uključiti ponešto darovitije djece dajući roditeljima priliku da imaju još jednu stavku u obiteljskom albumu. Može se tu načiniti dosta lijepih stvari i, ukoliko je ikako moguće, takvu priliku se treba iskoristiti.
Međutim, ono što me zasmetalo je odjeća u kojoj su se pojavljivali „Sveti Nikole“. Uglavnom su to stare misnice ili plaštevi, albe i cingulumi čak i štole koje su župnici dali pod izlikom: „To se više ne koristi!“
Ukoliko se ne koristi za sv. Misu ili neki drugi sakrament, ne znači da se može koristiti u bilo kakvoj predstavi, pa čak i za sv. Nikolu u crkvi. Od onog trenutka kad je neki parament blagoslovljen, određen je samo za svete stvari i ni za što drugo. U njemu se ništa drugo ne može raditi osim služiti Misa ili vjenčanti ili krstiti. Sve ostalo je zloupotreba.
Posebno se u tim stvarima ističu paramenti koji svojim krojem pripadaju vremenu prije II. Vatikanskog koncila. Nigdje nije rečeno da se određeni kroj misnice ne smije upotrebljavati, ali se nekako prešutno cijeli niz lijepih misnica odbacilo jer više nisu suvremene. Ponekad je mijenjanje kroja trebalo izrazito pokazati da se događa nešto novo.
Ono novo što se dogodilo jest izgubljeni osjećaj za Sveto. To su samo krpe, komadi odjeće koji stavljamo na sebe, a rijetko kad ih blagoslivljamo prije upotrebe. Ukoliko su dobre za neku predstavu, pa makar bila ta predstava i u crkvi, onda je i sv. Misa jedna od predstava koje činimo.
Ne smije se zaboraviti i na to što se poklanja djeci tom prilikom. Smatram da bomboni, čokolade i slične stvari nisu baš najbolji izbor. Molitvenici, knjižice s pričama iz Biblije, životima svetaca, krunice, sličice svetaca, medaljice daleko su bolji izbor. Ionako te stvari donosi sv. Nikola a ne djed mraz.

p.s. Nadam se da u mnogovrsnim zahvalama na kraju predstava identitet „sv. Nikole“ nije otkriven. Čovjek bi mogao imati problema tijekom cijele godine od mnogobrojne dječice koja mu pisma donose na kućni prag.

Primjedbe

  1. Anonimno9. prosinca 2015. u 18:19

    Uh kad vidiš kakve komade svete odjeće pronosa Nikola srce te zaboli. Sve ručni vez i brokat. Netko je nekad u to utkao mnoge molitve i besane noći da bi se danas netko s tim doslovno sprdao.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Sakriveni

Kad smo na početku korizme čitali iz evanđelja  po Mateju riječi Gospodinove o skrivenoj molitvi, postu i milostinji, ni slutili nismo koje se značenje krije u danima pred nama. Doista, večina vjernika svoje molitve, postove i milostinju, protiv svoje volje, obavlja u skrivenosti svojega doma. Popularne priče o odbacivanju vjerskog formalizma u paketu s trijumfalizmom sad dobivaju potpuno novo značenje. Dok smo se u jednom trenutku povijesti trudili toliko ne robovati formalizmu i držati se skrivenosti da smo molitvu, post, pokoru tako dobro sakrili da je ni sami više nismo mogli naći niti u jednom zakutku, sad odjednom shvaćamo kako smo jednostavno iščezli s pozornice ovog svijeta. Za ilustraciju ovoj mislim prepričat ću jučerašnji razgovor s jednim svojim rođakom. Čovjek radi na građevini. I unatoč svim restrikcijama, njegovo je gradilište otvoreno ( ne obnavlja ništa u Zagrebu ), te se čovjek čudi kako se na njih ne odnose nikakve restrikcije. Ja sam mu rekao da ima rješe...
Pročitajte više

Zabrane

U nedavnim raspravama o zlu pobačaja u našem društvu mnoge „progresivne“ nakupine kao glavni argument u svoju korist ponavljaju tezu: „Zabrane ne bi riješile taj problem. Ukoliko bi pobačaj bio zabranjen, činio bi se ilegalno. Zabrane nisu dobre, i njima se ništa ne može popraviti.“  Najgore moguće zlo koje se može trenutno nekome načiniti jest da mu se nešto zabrani. I nije problem u tome kad to govore oni čija je glava napunjena ideologijom uništavanja života u sebi i oko sebe, već je veći problem kad na takvu genijalnu ideju dođe jedan svećenik (ili više njih), kao što se to s povećom radošću moglo pročitati u prošlotjednom Večernjem listu, kad je čitateljstvo počašćeno portretom i mudrošću jednog urednika. O tome što znači zabrana u Svetoj i spasonosnoj Vjeri Katoličkoj, ne bih sad pisao, već me zanima jedan društveni vid cijelog problema. To što živimo u društvu zabrana sa svih strana, izgleda da malo kome smeta. Sintagma „nulte tolerancije“ nije ništa drugo nego zabra...
Pročitajte više

Multikultivator (kurikularna reforma II)

Kako stvari stoje, kurikularna reforma će neko vrijeme zaokupljati moju pozornost. Pogotovo što se tiče nastave vjeronauka, što mi je kao svećeniku osobni ineteres. Iako nisam dikertno uključen u poučavanje vjeronauka u školi, i te kako mi je stalo do toga što tamo djeca uče iz „katoličkog“ vjeronauka.  Budući da sam vodim župnu katehezu, znam koliko vremena moram potrošiti da popravim greške s kojima mi djeca dolaze kao s usvojenim znanjima iz tog predmeta. Za ovu priliku osvrnut ću se na jedan od ciljeva „katoličkog“ vjeronauka, jer je on odmah privukao najviše pozornosti javnosti. Odmah su naslovi govorili kako je jedan od plodova reforme taj da će djeca na vjeronauku, a to se odnosi samo na katolički vjeronauk, više učiti i o drugim vjerama i svjetonazorima. Kao da se to nije radilo do sada. Da bi se dobila šira slika problema dobro je usporediti ciljeve katoličkog, pravoslavnog i islamskog vjeronauka, onako kako su prikazani na web-stranici posvećenoj ovoj reformi. Za de...
Pročitajte više