Zahvale župnika na proštenju


Slijedeći od mojih humorističkih tekstova posvećen je prijedlogu zahvala na kraju Mise, prigodom proštenja ili već kojeg drugog župnog slavlja. Budući se taj običaj nabrajanja svega i svakoga obdržava pomnije nego uoptreba Rimskog kanona, red je obogatiti našu pisanu kulturu jednim novim prijedlogom za što i kako bi se trebalo zahvaljivati u tim prigodama.
Dopustite mi, braćo i sestre, da se s nekoliko riječi zahvalim onima koji su doprinjeli da današnje proštenje bude ovako lijepo kako mi to samo znamo pripremiti.
Ponajprije se zahvaljujem preč. I.I., predstojniku ureda za najnoviju evangelizaciju naše biskupije na požrtvovnosti, dolasku i nadahnutoj propovijedi. Nije nas gnjavio Biblijom niti dogmama, a citate iz Alana Forda ćemo pamtiti kao trajno nadahnuće našem svakodnevnom životu.
Posebna zahvala ide zvonaru Štefu, koji se brine za sve i jako pazi da ne popije sve misno vino.
Katica koja se brine za liturgijsko ruho je ovaj put pazila na količinu štirke za oltarnike, pa se nisam kao prošli put porezao na rub oltarnika na čemu sam iskreno zahvalan.
Barbara koja kiti crkvu za ovu prigodu je poklonila cvijeće iz svoga dvorišta te odustala od uobičajene prakse da donatori ne znaju da im se civjeće iz vrta preselilo na oltar naše župne crkve, za što sam iskreno zahvalan.
Ministranti i ministrantice imaju posebnu zahvalu jer su mobitele ostavili doma kako smo se dogovorili na minitranstkom izletu u Kumrovec.
Posebno mi je drago čuti naše čitače kako pobjeđuju disleksiju. Samo tako naprijed!!!
Voditelj zbora nas je i ovom prilikom ugodno iznenadio prepjevavši psalam 23 na glazbu Jelene Rozge što mu je osiguralo posebno mjesto u mom zahvalnom srcu.
Nikako ne smijem izostaviti gospođe koje čiste crkvu, te ispunjavam njihov zahtjev da im ne spominjem imena kako se ne bi ponovila tučnjava od prošlog Božića kad su se pitale čije ću ime spomenuti posljednje kao najponiznije.
Majstor Sebastijan je popravio klimu u mojem apartmanu, pa u miru i zadovoljstvu mogu pisati zahvalu u kojoj i njega spominjem.
Hvala našoj župnoj domaćici što je spremila ručak za svećenike ovom prigodom, te posebno ističem Vlastu koja je poklonila grincajg, Ivanu koja je poklonila putericu, Gordanu koja je zamjesila rezance, te mesara Vladu koji je odabrao najbolje krmenadle iako su mu češnjovke još uvijek malo preljute.
Na žalost, šefica našeg Caritasa je strgala nogu za vrijeme prošlotjedne rasprodaje u shoping centru preko puta župne crkve, pa nije mogla ispeći kolače. No kako nijedno slavlje ne prolazi bez nje, i ovom je prilikom spominjem u dubokoj zahvalnosti.
Na kraju zahvaljujem se samome sebi. Bez mene ne biste niti imali što raditi za župu, niti bi vas tko spomenuo, pa zato se moram spomenuti kao zaslužan.
P.S. Da ne bi bilo kako nisamo spomenuo Gospodina Boga, te da me opet ne bi nekome tužakali, ponavljam: Bog je u svakom čovjeku bez obzira kako se on zvao ili što on činio i zato ga ne treba spominjati.
P.P.S. Svete Mise i vjeronauk se otkazuju slijedeći tjedan jer sam na odmoru nakon ovih teških aktivnosti za naše proštenje.
P.P.P.S. Nemojte zaboraviti namiriti svoje materijalne obaveze prema župi.
Svima želim ugodan dan i dobar tek!


Primjedbe

  1. Znam, komentiram post iz 2015., ali ipak moram napisati da sam se iskreno nasmijao (ipak s tugom u srcu). Odlično!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zamolba čitateljima bloga

Viri probati

Župničke muke i biskupsko (ne)snalaženje