Naraštaj koji traži lice njegovo (Svi sveti)



Danas na poseban način slavimo Boga. Onoga koji je svet i dopušta da čovjek bude baštinik te stvarnosti. Proslavljenoga u životima nebrojenih znanih i neznanih kršćana, dionika Života. Slavimo naš poziv i nadu da ćemo i mi biti baštinici toga dara svetosti.
Svi odlomci Svetog Pisma, određeni za današnju liturgiju, opisuju nam taj dar svetosti.  Na prekrasan način o tome govori današnji psalam 24.
Gospodnja je zemlja i sve na njoj – tek kad se pogleda s Nebesa, sve na zemlji dobiva svoje mjesto. Iz nebeske perspektive zemlja je mala, tek je podnožje za Prijestolje. Duh Gospodnji jest onaj koji napunja zemlju, daje joj život i smisao. Bez  njega je sve prazno i beživotno, besmisleno. Duhovno čitajući ovaj redak Crkva gleda proročku viziju Crkve: zemlja, puna Duha Gospodnjeg, označava Crkvu u kojoj Krist vlada po svojoj milosti. Svetost se jedino može živjeti u tom okruženju, prihvaćajući taj red. To posebno naglašava slijedeći redak: tko će uzići na goru Gospodnju? Uzlazak na goru Gospodnju smatra se ulaskom u Crkvu. Uzimajući u obzir na ovom mjestu i aluziju na Sion u Starom Zavjetu, za kršćane ta gora predstavlja Crkvu. Uzlazak je dan onome koji prihvaća taj red stvari, prije napomenut. Svetost je stvarnost koja dolazi odozgo, ne pripada svijetu ni njegovim dostignućima.
Takav je naraštaj onih koji traže njega – traženje govori o procesu. Ništa se ne događa odjednom. Traženje govori o svojevrsnoj avanturi, izazovu, naporu. Nema tu ničega statičnoga. Traženje je osim toga otvoreno daru, iznenađenju, pozivu. Svemu onome što čini jedan život, pun novosti i otkrivanja. Traži se «lice njegovo». U ovoj riječi susreću se osobnost i zajedništvo. Traženje je osobni proces. Put jedinstven za svakoga, ali traži se u «naraštaju». To jest u zajednici tražitelja. Svetost je dakle, osobna, ali je nemoguća bez zajednice. Pogotovo zajednice koja pripada onome tko je svet. Onaj tko traži lice njegovo nije usmjeren samo na sebe, na poboljšavanje i usavršavanje svojih sposobnosti, nego je usmjeren na Gospodina. Traženje je nasljedovanje. Nasljedovanje onoga tko nam je to svojom milošću i primjerom omogućio – Isusa Krista. U Blaženstvima on upravo to opisuje. Svoj način života ovdje na zemlji. Ispunio je sva blaženstva koja je proglasio. Tražiti lice Gospodnje znači suobličavati se Kristu u njegovom životu ovdje za zemlji.
Čitajući odlomak iz Otkrivenja vidimo kako je svetost ponuđena ljudima iz svakoga plemena, puka i jezika. Kršćanin, pripadnik naraštaja koji traži lice Gospodinovo, raduje se svima koji se ujedinjuju  u prepoznavanju istoga poziva.
Promatrajući danas mnoge svece, posebno one koji su nam dragi, kojima se često molimo, znamo da je moguće tako živjeti. Da je moguća božja proslava u životu čovjeka. To nas saznanje ohrabruje, jer ako su toliki mogli, zašto ne bismo mogli i mi?


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zamolba čitateljima bloga

Ne obraćajte pravoslavne....

Uvođenje novina