Sretan Božić!


Mislimo kako je u redu biti ljut na nekoga tko ne čini dobro, bilo u društvu, bilo u Ckrvi.
Mislimo kako je u redu biti bijesan na one koji nas čine zdvojnima, uplašenima, na one koji se igraju našim sudbinama.
Mislimo kako je dobro naći istomišljenike našoj ljutnji.
A Ti, Svevišnji, sve to znaš i ne odbacuješ nas.
Uzevši naše ljudsko tijelo, preuzevši našu palu narav, postao si nam sličan u svemu, osim u grijehu.
Ti znaš za sve te naše osjećaje, iskusio si i glad i žeđ i tugu i progonstvo i odbačenost i siromaštvo i zimu i žegu.
Ono što je palo Ti si preuzeo da bi nas uzdigao k sebi. Dobili smo veće dostojanstvo nego kad se Adam stvoren.
Bojimo se da naš glas neće biti dovoljno svečan u pjesmi pohvalnici, da naš dar neće biti dostojan.
Ti, koji si premostio jaz, učini naš dar dostojnim.
Naše je dobro Tvoja snaga koja počinje od malenoga. Osnaži nas i blagoslovi.
Daruj nam hrabrosti da te upoznamo, da te svjedočimo. Ustrajno i odvažno.
Razvedri lice svoje i spasi nas, o Novorođeni!
Naša srca uzdigni nebeskim željama.
Čuvaj nas od svega što bi nas moglo odijeliti od tebe.
Ti, po kome je sve stvoreno, daruj nam milost ozdravljenja, izgradnje i napredovanja prema Tebi.
Daruj nam konačnu sreću!




Primjedbe

  1. Dizma29. prosinca 2015. u 09:43

    Lijepa molitva velečasni. Punine radi dodao bih da se nije normalno ne ljutiti na nered i zlo. Problem je kad u toj ljutnji prijeđemo onu granicu kad se ona kanalizira na osobu umjesto na nered i zlo kao takve.
    Na dobro i vama došlo Porođenje Isusovo!
    Neka vam Novorođeni da ustrajnost u najuzvišenijem pozivu!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zabrane

U nedavnim raspravama o zlu pobačaja u našem društvu mnoge „progresivne“ nakupine kao glavni argument u svoju korist ponavljaju tezu: „Zabrane ne bi riješile taj problem. Ukoliko bi pobačaj bio zabranjen, činio bi se ilegalno. Zabrane nisu dobre, i njima se ništa ne može popraviti.“  Najgore moguće zlo koje se može trenutno nekome načiniti jest da mu se nešto zabrani. I nije problem u tome kad to govore oni čija je glava napunjena ideologijom uništavanja života u sebi i oko sebe, već je veći problem kad na takvu genijalnu ideju dođe jedan svećenik (ili više njih), kao što se to s povećom radošću moglo pročitati u prošlotjednom Večernjem listu, kad je čitateljstvo počašćeno portretom i mudrošću jednog urednika. O tome što znači zabrana u Svetoj i spasonosnoj Vjeri Katoličkoj, ne bih sad pisao, već me zanima jedan društveni vid cijelog problema. To što živimo u društvu zabrana sa svih strana, izgleda da malo kome smeta. Sintagma „nulte tolerancije“ nije ništa drugo nego zabrana n
Pročitajte više

Sakriveni

Kad smo na početku korizme čitali iz evanđelja  po Mateju riječi Gospodinove o skrivenoj molitvi, postu i milostinji, ni slutili nismo koje se značenje krije u danima pred nama. Doista, večina vjernika svoje molitve, postove i milostinju, protiv svoje volje, obavlja u skrivenosti svojega doma. Popularne priče o odbacivanju vjerskog formalizma u paketu s trijumfalizmom sad dobivaju potpuno novo značenje. Dok smo se u jednom trenutku povijesti trudili toliko ne robovati formalizmu i držati se skrivenosti da smo molitvu, post, pokoru tako dobro sakrili da je ni sami više nismo mogli naći niti u jednom zakutku, sad odjednom shvaćamo kako smo jednostavno iščezli s pozornice ovog svijeta. Za ilustraciju ovoj mislim prepričat ću jučerašnji razgovor s jednim svojim rođakom. Čovjek radi na građevini. I unatoč svim restrikcijama, njegovo je gradilište otvoreno ( ne obnavlja ništa u Zagrebu ), te se čovjek čudi kako se na njih ne odnose nikakve restrikcije. Ja sam mu rekao da ima rješenje
Pročitajte više

Župničke muke i biskupsko (ne)snalaženje

Kako se buka oko (ne)pričešćivanja djeteta s Downovim  sindromom ne stišava, htio bih i sam nešto reći na tu temu. Iz jednog malo drugačijeg kuta. Ne želim u ovom upisu ulaziti  niti u rasprave oko toga je li župnik pogriješio i kako, niti se zgražati nad svim reakcijama „zabrinute“ javnosti. Te su stvari poprilično poznate. Meni se čini da je ovaj slučaj otkrio jedan drugi problem, mnogo dublji u životu Crkve. A to je pitanje pastorala, kojega mnogi zovu permisivni pastoral ili po seljački : krsti sve što se krstiti dade. Ljudi u Crkvi, a tu prvenstveno mislim na svećenike i biskupe, postali su žrtvama vlastite popustljivosti u pastoralu. Više ne postoji jasna granica koja kaže da se nešto ne može napraviti. Svi se mogu i krstiti i pričestiti i krizmati i vjenčati i pokopati. Dugo bi trajalo nabrajanje situacija u kojima je neki župnik pokušao ozbiljno služiti i ljudima i Bogu, pa nekome odgodio ili jako dugo odgodio primanje nekog sakramenta. Kad god bi se netko takav potužio
Pročitajte više