O Nikolinjskim predstavama


Protekla je nedjelja, Druga došašća, pala na isti dan kao i sv. Nikola. Tako je mogim župnicima bilo pogodno prirediti Nikolinjsku predstavu odmah nakon sv. Mise. Facebook je prepun fotografija crkvi punih djece, razdraganih župnika, ushićenih roditelja i mnogobrojne sitne dječice po crkvama kako dobivaju poklone od sv. Nikole.
Mnogi su se potrudili načiniti što bolji program, uključiti ponešto darovitije djece dajući roditeljima priliku da imaju još jednu stavku u obiteljskom albumu. Može se tu načiniti dosta lijepih stvari i, ukoliko je ikako moguće, takvu priliku se treba iskoristiti.
Međutim, ono što me zasmetalo je odjeća u kojoj su se pojavljivali „Sveti Nikole“. Uglavnom su to stare misnice ili plaštevi, albe i cingulumi čak i štole koje su župnici dali pod izlikom: „To se više ne koristi!“
Ukoliko se ne koristi za sv. Misu ili neki drugi sakrament, ne znači da se može koristiti u bilo kakvoj predstavi, pa čak i za sv. Nikolu u crkvi. Od onog trenutka kad je neki parament blagoslovljen, određen je samo za svete stvari i ni za što drugo. U njemu se ništa drugo ne može raditi osim služiti Misa ili vjenčanti ili krstiti. Sve ostalo je zloupotreba.
Posebno se u tim stvarima ističu paramenti koji svojim krojem pripadaju vremenu prije II. Vatikanskog koncila. Nigdje nije rečeno da se određeni kroj misnice ne smije upotrebljavati, ali se nekako prešutno cijeli niz lijepih misnica odbacilo jer više nisu suvremene. Ponekad je mijenjanje kroja trebalo izrazito pokazati da se događa nešto novo.
Ono novo što se dogodilo jest izgubljeni osjećaj za Sveto. To su samo krpe, komadi odjeće koji stavljamo na sebe, a rijetko kad ih blagoslivljamo prije upotrebe. Ukoliko su dobre za neku predstavu, pa makar bila ta predstava i u crkvi, onda je i sv. Misa jedna od predstava koje činimo.
Ne smije se zaboraviti i na to što se poklanja djeci tom prilikom. Smatram da bomboni, čokolade i slične stvari nisu baš najbolji izbor. Molitvenici, knjižice s pričama iz Biblije, životima svetaca, krunice, sličice svetaca, medaljice daleko su bolji izbor. Ionako te stvari donosi sv. Nikola a ne djed mraz.

p.s. Nadam se da u mnogovrsnim zahvalama na kraju predstava identitet „sv. Nikole“ nije otkriven. Čovjek bi mogao imati problema tijekom cijele godine od mnogobrojne dječice koja mu pisma donose na kućni prag.

Primjedbe

  1. Uh kad vidiš kakve komade svete odjeće pronosa Nikola srce te zaboli. Sve ručni vez i brokat. Netko je nekad u to utkao mnoge molitve i besane noći da bi se danas netko s tim doslovno sprdao.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zabrane

Sakriveni

Župničke muke i biskupsko (ne)snalaženje