Dva svijeta ( 2. nedjelja došašća C)

Današnje nam evanđelje govori o dva svijeta. Jedan je svijet opisan u popisu moćnika na početku teksta, a drugi je svijet opisan u liku Ivana Krstitelja.

Prvome svijetu ne pripadaju samo nabrojane povijesne ličnosti, već i svi oni  koji su povezani s njima. Nisu to samo njihovi podanici, svita koja prati rimskoga cara ili upravitelja rimske provincije, nije to samo dvor kralja Heroda ili trčkarala oko velikih svećenika Ane i Kajfe, već i svi oni čiji su životi usmjereni na te ljude. To su i oni koji im rade o glavi, koji ih mrze, ili oni koji im se dive želeći na onom malom komadiću planete ostvariti svoje privatno carstvo ili ugled velikog svećenika.

Drugi je svijet Ivan Krstitelj. Budući je sin svećenika Zaharije, on nije potpuno oduzet od prvoga svijeta, jer sigurno dijeli krv s velikim svećenicima Anom i Kajfom. No, njega od prvoga svijeta odjeljuje ne samo mjesto radnje već odnos prema Bogu. On je poslušao upućenu Riječ i živi prema njoj. Pustinja je ne samo simbol drugačijega svijeta, već i pravo fizičko mjesto odjeljenosti samo zato da bi se ovaj prvi svijet živio.

Kojem svijetu pripada kršćanin? Ne možemo pobjeći od vremena u kojem jesmo, od svih njegovih silnica i zavodljivosti, ali moramo pripadati onom svijetu koji čuje i poslušan je Riječi.

Prvi svijet današnjeg evanđelja prepoznajemo ne samo u društveno-političko-ekonomskim borbama današnjice, već i u svakom prerano okićenom izlogu, u blještavilu „adventskih“ priredbi diljem naših gradova i sela. To je svijet koji svojom bukom čini da čovjek ne čuje niti samoga sebe, a kamo li Boga.

Drugi su svijet oni koji ovo došašće idu na zornice, koji rade planove kako da sigurno stignu na sv. Ispovijed prije Božića, koji odvajaju svoje vrijeme i materijalne mogućnosti za neko dobro djelo.

Suprotstavljenost ova dva svijeta ne iscrpljuje se u osjećaju moralne ili neke druge nadmoći pripadnika „boljeg“ dijela, već u nastojanju da se pod svaku cijenu bude vjeran onome najboljemu što se može naći na ovoj zemlji, a to je Gospodin Bog.

Današnje nam evanđelje na lijep način pokazuje kako Gospodin Bog djeluje u svijetu. Od mnogovrsnosti njegova djelovanja, pozornost nam se danas usmjerava na djelovanje preko ljudi koji su mu poslušni. Ivan Krstitelj je prekrasan primjer toga. On poziva na pripravu puta Gospodinu koji dolazi, te preko njegovog glasa Bog djeluje u srcima ljudi. Naše vjerničko djelovanje je najdjelotvornije onda kad pozornost sa sebe i svog lika i djela usmjerimo prema gospodniu Bogu.

Poravnavanje staza, snižavanje brežuljaka i gora, ublažavanje hrapavosti simboli su popravljaja vlastitih mana, promjene života koji je mnogo više od popularnog rada na sebi, kako to vole govoriti propovjednici suvremene religije čovjeka. Put vrijedi onoliko koliko je vrijedan njegov cilj, pa nam stoga i svjetovni red stvari govori o važnijim i manje važnijim cestama ovoga svijeta. Put našeg srca koji popravljamo jest onoliko vrijedan i važan koliko nas same vodi do Gospodina Boga preko ljubavi prema bližnjemu. To je cilj i način našeg popravljanja. Zadatak koji je nemoguće ispuniti bez obraćenja.