Okrunjena panika
Prije nekoliko godina, na zabavi nakon župnog proštenja,
razgovarao sam s jednim svojim župljaninom o tome kako je te godine bilo
zatjevno organizirati sve što je pripadajuće za taj dan. Jadao mi se o mukama
različitih udruga i društava na poručju moje župe, o nedaćama s kojima se susreću,
a na kraju svoje jadikovke postavio mi je pitanje: „Pa kaj smo mi Bogu
zgrešili?“ Ja sam mu odgovorio: „Za ovo kratko vrijeme koliko sam ovjde imam
podulji popis, a za prijašnje vrijeme mogu samo nagađati. Imate li jedno dva
tjedna vremena da vam u kratkim crtama odgovorim na vaše pitanje?“
Slušajući i gledajući vijesti oko, kako je sad sve više
očito, pandemije koronavirusa, ne mogu ne zapitati se za što smo ovime sve
kažnjeni? I znam da je popis poprilično dugačak, i na osobnoj razini i na
svakoj višoj. Žao mi je da se o tome više ne govori. Svjestan sam da će onaj
koji prvi javno progovori o tome doživjeti popriličnu količinu bijesa, ali treba
i to prihvatiti. Povijest Crkve nas uči da se kod ovakvih događaja uvijek
postavljalo pitanje vlastite odgovornosti za zla koja nas snalaze. I činilo
pokoru, davalo zadovoljštinu, molilo za milosrđe i ublažavanje zala.
Umjesto toga imamo zatvaranje crkava, otkazivanje sv. Misa,
sakramenata... i sve to u korizmeno vijreme. Baš kad je najintenzivnije vrijeme
molitve, posta, žrtve, liturgije, pobožnosti. Kad se živi vjera iz dubine duše.
Vjerujem kako je strah uhvatio svijet poradi dvije stvari:
razmaženosti i manjka nadnaravne vjere.
Naš je naraštaj razmažen. Mi koji živimo na sjevernoj
polulopti, kao naraštaj nikad nismo bolje živjeli. Nikad ljudi nisu imali oko
sebe ovoliku količinu obilja i ugode oko sebe. I sve to može nestati u trenu,
samo zbog jednog malog stvorenja koje se odaziva na ime kovid-19. Naš naraštaj
ne zna što bi sa sobom ako ostane bez svih pogodnosti i blagodati kojima je
obasut. Kako živjeti bez nogometnih utakmica, koncerata, modnih revija,
sajmova, putovanja, restorana i samo nastavite niz...
Kako živimo u vremenu blagodati tako nam je nos zabijen u
zemlju. Mi niti nebo, niti Nebo, više ne možemo vidjeti. Problem je u tome što
i pastiri imaju problem s tom optikom. I njima je Nebo daleko.
Ovih si dana treba puno jače podsvjestiti kako je sve
materijalno oko nas, uključujući i sam naš tjelesni život predposljednja
stvarnost. Posljednja stvarnost je ona u kojoj je Bog sve u svemu. A u tu se stvarnost
ne dolazi samo tako. Uska staza i uska vrata su nešto što uvijek treba imati na
pameti....
Lijepo Vas je ponovo čitati.....
OdgovoriIzbrišiBožji blagoslov,
Mario
Moje ime je Marija Josip, dolazim iz hrvatske, ali selim se sa suprugom u Ohio, želim podijeliti dobre vijesti o svom životu sa svima i onima kojima je potrebna pomoć u braku / vezi. Patila sam šest godina, suprug me napustio i nastavila sam rađati drugu suprugu samo zato što me njegova obitelj nije voljela, a i zato što mu nisam mogla dati dijete, plakala sam sedam godina jer se suprug razveo od mene. Tražio sam čaroliju da mi je oblak pomogao na mreži Upoznao sam toliko mađioničara, svi su skupili novac ne pomažući mi, ali 3. kolovoza 2020. vidio sam internetsku donaciju dobrog mađioničara po imenu dr. Alaba. Odlučila sam ga kontaktirati kad sam ga kontaktirala, rekao mi je da je moj problem riješen jer sam ga kontaktirao, rekao sam mu sav svoj problem i obećao mi je da će mi pomoći vratiti mog supruga. Doktor Alaba me uputio i pokazao mi što da radim pa slijedim sve upute i radim ono što je tražio nakon tri dana rekao mi je da će me suprug nazvati prije nego što spavam tog dana i ispričati se. Jednom kad mi je sve rekao, suprug me nazvao i zamolio da mu se vratim nakon šest godina razvoda. Danas dijelim ovu poruku jer želim da svijet to zna i to je dobar posao, a također sam vrlo sretna što sam trudna, a oni koji trebaju pomoć, probleme na poslu ili promociji danas kontaktirajte dr. Alabu i riješite svoj problem ovdje je e-mail: dralaba3000@gmail.com Ili whatsapp putem telefona: +2349039885856 Obećavam vam da će vaš problem biti riješen
OdgovoriIzbriši