iz sjene oraha

Prije nekog vremena sam bio u jednoj župi na proštenju. Hrvatska katolička klasika: okolni svećenici, pripadajući propovjednik, župnik s podužim popisom zahvala i zbor mladih. Radni je dan, misa je poldanjica, na misi je uglavnom stariji svijet, jer je i svetac koji se slavi razumljiviji i poznatiji starijem svijetu, dok za njega baš i nema mjesta u kreativnim radionicama naših živih vjerničkih krugova. Ja sam po svom dobrom običaju ispovijedao, jer ne volim koncelebracije, a o tome ću jednom drugom prilikom. Kao što sam napomenuo, na Misi je pjevao i svirao zbor mladih. Točnije njih sedmero oboružani gitarom, flautom, sintićem i obvezatnim bongosima. Pjevali su i svirali samo i isključivo pjesme koje oni znaju, novokomponirane duhovne pjesme za mlade, uz pratnju bongosa. Stariji svijet, koji je bio u većini na misi je pobožno slušao što se to izvodi, vjerujući da je Bogu na slavu. Nisam mogao izdržati a da u vrijeme ručka ne pokrenem razgovor o takvom pjevanju. Moja teza je ...

Jučer je objavljen slijedeći dokument, koji uvodi novu normu u liturgiju Velikog četvrtka. Evo kako izgleda u originalu: http://www.news.va/en/news/296565 . Čim sam ga pročitao, pomislio sam da je netko hakirao službenu stranicu Svete Stolice, da negdje postoji još jedan Jurkotić, ovaj put sa znanjem latinskog jezika. Međutim, to nije tako. Ovo je nova liturgijska norma koja dopušta da se i ženama peru noge u slavlju Večere Gospodnje na Veliki Četvrtak. Potpuni kolaps nauka II vatikanskog koncila o kolegijalitetu biskupa Iako se slavnovladajući Papa voli nazivati biskupom Rima, naglašavajući kolegijalitet biskupa, njegova djela su dijametralno suprotna od toga. Iako ne nosi srednjevjekovnu tijaru na glavi, ona mu je u glavi. Kad god želi po svojem riješiti neki problem, bez sustezanja posiže na vrhovnim autoritetom. Na taj je način reformirao, iako samo prividno, ženidbeno pravo, donio odluku o mješovitoj komisiji vezanoj uz beatifikaciju bl. Alojzija Stepinca, napravio zb...

Ovih se dana često  čuje ovaj citat: „ Dragi migranti i izbjeglice, svaki od vas donosi u sebi jednu povijest, kulturu i dragocjene vrijednosti, ali nažalost i iskustva bijede, potlačenosti i straha." To je još jedna u nizu krilatica koje bi trebale stvoriti „kulturu dobrodošlice“ i radovati se „obogaćivanju“. A onda se objavila vijest o događajima u Njemačkoj na Staru godinu, koja je potakla da isplivaju i druge vijesti o sličnim događajima diljem Europe, i svi su vezani uz imigrante s Bliskog istoka, iz muslimanske kulture. Taharrush Tako se zove taj način ponašanja, organiziranog napada grupe muškaraca na žene, uvijek seksualne naravi. Detaljni opisi kako izgledaju nisu potrebni na ovom mjestu, dovoljno je samo malo prošvrljati po internetu i vidjeti o čemu se tu radi. Mene plaši i zabrinjava činjenica da ta radnja ima svoje ime. I to ime nije izmišljeno u Europi, već je doneseno u nju, povezano sa zemljama iz kojih dolaze imigranti. Da se odmah razumijemo, ni na kr...

Kad god se bilo koji svećenik ili biskup u propovijedi dotakne politike ili nekog društvenog problema, nastaje ne mala zbrka u javnosti. To se posebice tiče katoličkih svećenika, drugi su pošteđeni toga, barem u Hrvatskoj. Prigoda je to za različite vrste nesporazuma koji završavaju povišenim tonovima sa svih strana. Ovaj fenomen zove da ga se ispita iz jednog drugog kuta. Sekularnost i problemi oko nje Glavni argument koji se upotrebljava kad se proziva nekog svećenika jest da živimo u sekularnoj državi. U takvom društvu Crkva nema što govoriti o politici niti o društvu. Tu se očituju dva kriva shvaćanja. Kao prvo, sekularnost ne znači odsutnost vjernika iz društva, kao niti odsutnost vrijednosti koje žive. Sekularnost znači davanje svakome jednake prilike, bez povlaštenosti za ijednu ideju. Kao drugo, Crkva nisu samo svećenici i biskupi, već svi koji su kršteni, pa sama prisutnost vjernika u svijetu jest i prisutnost Crkve. Samo izricanje nekoga stava nije nametanje, kao ...

Mislimo kako je u redu biti ljut na nekoga tko ne čini dobro, bilo u društvu, bilo u Ckrvi. Mislimo kako je u redu biti bijesan na one koji nas čine zdvojnima, uplašenima, na one koji se igraju našim sudbinama. Mislimo kako je dobro naći istomišljenike našoj ljutnji. A Ti, Svevišnji, sve to znaš i ne odbacuješ nas. Uzevši naše ljudsko tijelo, preuzevši našu palu narav, postao si nam sličan u svemu, osim u grijehu. Ti znaš za sve te naše osjećaje, iskusio si i glad i žeđ i tugu i progonstvo i odbačenost i siromaštvo i zimu i žegu. Ono što je palo Ti si preuzeo da bi nas uzdigao k sebi. Dobili smo veće dostojanstvo nego kad se Adam stvoren. Bojimo se da naš glas neće biti dovoljno svečan u pjesmi pohvalnici, da naš dar neće biti dostojan. Ti, koji si premostio jaz, učini naš dar dostojnim. Naše je dobro Tvoja snaga koja počinje od malenoga. Osnaži nas i blagoslovi. Daruj nam hrabrosti da te upoznamo, da te svjedočimo. Ustrajno i odvažno. Razvedri lice svoje i sp...

Protekla je nedjelja, Druga došašća, pala na isti dan kao i sv. Nikola. Tako je mogim župnicima bilo pogodno prirediti Nikolinjsku predstavu odmah nakon sv. Mise. Facebook je prepun fotografija crkvi punih djece, razdraganih župnika, ushićenih roditelja i mnogobrojne sitne dječice po crkvama kako dobivaju poklone od sv. Nikole. Mnogi su se potrudili načiniti što bolji program, uključiti ponešto darovitije djece dajući roditeljima priliku da imaju još jednu stavku u obiteljskom albumu. Može se tu načiniti dosta lijepih stvari i, ukoliko je ikako moguće, takvu priliku se treba iskoristiti. Međutim, ono što me zasmetalo je odjeća u kojoj su se pojavljivali „Sveti Nikole“. Uglavnom su to stare misnice ili plaštevi, albe i cingulumi čak i štole koje su župnici dali pod izlikom: „To se više ne koristi!“ Ukoliko se ne koristi za sv. Misu ili neki drugi sakrament, ne znači da se može koristiti u bilo kakvoj predstavi, pa čak i za sv. Nikolu u crkvi. Od onog trenutka kad je neki param...

Današnje nam evanđelje govori o dva svijeta. Jedan je svijet opisan u popisu moćnika na početku teksta, a drugi je svijet opisan u liku Ivana Krstitelja. Prvome svijetu ne pripadaju samo nabrojane povijesne ličnosti, već i svi oni  koji su povezani s njima. Nisu to samo njihovi podanici, svita koja prati rimskoga cara ili upravitelja rimske provincije, nije to samo dvor kralja Heroda ili trčkarala oko velikih svećenika Ane i Kajfe, već i svi oni čiji su životi usmjereni na te ljude. To su i oni koji im rade o glavi, koji ih mrze, ili oni koji im se dive želeći na onom malom komadiću planete ostvariti svoje privatno carstvo ili ugled velikog svećenika. Drugi je svijet Ivan Krstitelj. Budući je sin svećenika Zaharije, on nije potpuno oduzet od prvoga svijeta, jer sigurno dijeli krv s velikim svećenicima Anom i Kajfom. No, njega od prvoga svijeta odjeljuje ne samo mjesto radnje već odnos prema Bogu. On je poslušao upućenu Riječ i živi prema njoj. Pustinja je ne samo simbol dru...