Protiv bogatstva ili protiv bogataša? (26. Nedjelja kroz godinu B)

U današnjoj liturgiji čita se kao drugo čitanje odlomak iz Jakovljeve poslanice (5,1-6) koji oštro govori protiv bogataša. Ne protiv bogatstva, već protiv bogataša. Taj govor, kao i riječi našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista protiv bogataša bijahu problematične ušima koje su ih slušale, pogotovo onima koji su došli iz židovstva.

Bogataši u Starom zavjetu

Patrijasi, svi po redu bjehu bogati ljudi. Abraham, praotac naše vjere je jako bogat čovjek, koji je, kako je zapisano imao čak i omanju vojsku. Čak je i pravedni Job bogat čovjek, a još bogatiji nakon završene kušnje. David je pastir koji je postao kralj, pa tako i bogat, a od njega po tijelu dolazi naš Spasitelj. I kralj Salamon, najmudriji od ljudi Staroga saveza, bi poznat po svom bogatstvu po cijelom tadašnjem svijetu, što svjedoči o posjet kraljice od Sabe.

Bogatsvo je opisano kao znak naklonosti Gospodina Boga, i njegov je izvor u božjem blagoslovu.  I tu se pokazuje uzrok problema s bogatašima: u onom času kad zaborave da je izvor njihova blagostanja blagoslov Gospodina Boga, oni svoje srce okreću materijalnim stvarima te čine grijeh i nepravdu, jer novac i posjedovanje postaju samo sebi svrha.

 Uvijek mi se čini važnim naglasiti da posjedovanje u Bibliji nigdje nije opisano kao loše, a još manje posjedovanje mnogih dobara ovoga svijeta. Odnos je bitan i on čini razliku između pravednika i grešnika.

Bogataši danas

Najlakše, bez imalo intelektualnog i duhovnog napora, jest napasti po bogatašima i svečano izjaviti kako sve bogatstvo potječe od izrabljivanja drugih. U našem društvu, a niti ostatak svijeta nije drugačiji, uvijek postoji nekakva suspektnost čim se spomene da je netko bogat čovjek. Neizostavno je pitanje kako je stečeno neko bogatsvto, a svako objašnjenje o poštenju nečijeg materijalnog statusa za sobom povlači sumnju i nevjericu u motive onoga tko brani nečije poštenje. I tako se pokazuje jedan paradoks: čak i onaj koji ne posjeduje mnogo može biti bogataš. Istina, bogataš mržnjom i sumnjom, ali ipak bogataš, s tim da mu to bogatstvo ne garantira nikakvo zadovoljstvo u životu, čak niti najprolaznije i najprizemnije.

Bogatstvo nije samo materijalno posjedovanje ono je odnos prema nekome ili nečemu. Bogatstvo, pa tako i bogataš, može se očitovati u onoj vrsti životnog zadovoljstva koja nas udaljuje od duovnih stvarnosti. Bogataš je onaj koji se osjeća superiorno prema nekome, odjeven haljinom intelektualno-moralne ispravnosti, onaj koji je tolerantan i uključiv naspram netolerantnih, ksenofobnih i isključivih zatucanika. Takvi bogataši rado sudjeluju u humanitarnim akcijama, gdje su potrebiti ljudi ili prirodne katastrofe dobra panorama za objavljivanje na nekoj od društvenih mreža. Ne mora se biti milijunaš, dovoljno je biti zasljepljenik znanošću koja rješava sve čovjekove probleme. Vile, jahte niti limuzine nisu potrebne bogatašu koji je progresivan u društvenim stavovima nasuprot zločestih konzervativaca naoružanih raznim kočnicama ljudskom dobru.

Kao što materijalnom dobru trebaju stvaratelji tog dobra, tako bogatašima našeg vremena treaju siromasi na čiji se račun bogate. Oni ne žele smanjiti izmišljene društvene nepravde, niti broj počinitelja istih, jer bez njih ne bi postojali. Njima nije bitno da se čini dobro na ovome svijetu, već je bitno kako oni izgledaju naspram drugih ljudi. I u tome se sastoji njihova nepravedna plaća, oduzeta nepriznavanjem njihove vrijednosti. Grijeh koji vapi u nebo.

I takvi ljudi redovito ubijaju pravednike. Budući je pravednost krjepost koja dolazi od Boga, baštine je oni koji traže lice Gospodinovo, pravednik smeta svakoj vrsti samozadovoljstva i traženja punine bez Gospodina Boga.

Nepropadljivo bogatstvo

Stoga se treba zapitati kojoj vrsti bogataša pripadamo. Svako zrnce oholosti koje zamijetimo na svome licu nas jasno upućuje na to kamo vodi naš životni put. Nemojmo obilovati vikom na „one druge nepravedne“, već se bogatimo u Gospodinu. To blago nikad ne propada. Takvi bogataši mogu očekivati nagradu Kraljevstva Nebeskog.