Tradicionalne molitve za oblačenje svećenika prije sv. Mise


U ovom postu želim opisati svoje malo osobno otkriće koje se dogodilo prije stanovitog vremena. Naime, otkrio sam, baš kao skriveno blago, molitve za oblačenje svećenika prije sv. Mise po tradicionalnom obredu. Iako sam bio poprilično dobar student u svoje dane, završivši studij teologije, znao sam samo da su one postojale, no ništa više o tome. I još sam se  sjećao da je moj stari župnik, kad bi ga zvonar oblačio prije mise nešto mrmljao. Kapelani nisu mrmljali...
(Samo jedna mala disgresija: što se tiče toga da za vrijeme studija nisam puno toga naučio, što sam trebao, ipak treba reći da me je studij teologije naučio da sam učim.)
Reforma II vatikanskog koncila traži da se svećenik sabere i pripravi za sv. Misu. No, nigdje ne piše kako to treba napraviti. Jednako kao što nigdje ne piše da se tradicionalne molitve pri oblačenju ne smiju moliti. Nigdje nije rečeno da su one loše, krivovjerne ili da bi mogle načiniti nešto loše u duhovnom smislu. One se samo više ne spominju. Doživjele su sudbinu zločestog ujaka koji se odselio u Ameriku, pa ga se obitelj više ne mora spominjati.
No, meni su te molitve učinile mnogo dobroga. Jedna od stvari koje su me iznenadile jest bila ta kako sam  ih brzo naučio na pamet. A nisam se trudio da ih odmah naučim, već sam ih čitao. No, nakon veoma kratkog vremena i samo nekoliko ponavljanja više nisam morao gledati u papir ispred sebe. I postale su nekako prirodne i logične da se izmole onako kako su se stoljećima molile.
One doista pomažu svećeniku da načini prijelaz iz svjetovnog u sveto. Da tih dvije ili nešto minute vremena „dođe k sebi“ i posloži se i pripravi za ono što će uslijediti: sv. Misa. Često se svečenici tuže kako užurbanost života te brige i obaveze učine da sv. Misa postane rutina koja se odrađuje. Posebno se to može osjetiti radnim danom, kad većina nas sv. Misu ima na večer. Nakon što se već izdogađala poprilična količina stvari u tom danu, dolazi „još i to“. Ove molitve pomažu da se izađe iz te rastrganosti.
Sveta Misa je doista nešto posebno, što ljudi nisu sami sebi dali niti izmislili, ona je Isusov dar Crkvi. I u njoj možemo vidjeti tu predivnu ljepotu susreta Dara i naše ljudskosti. Mi na taj odgovaramo najboljim što imamo. Odgovaramo pomno sastavljenim molitvama, urešenim crkvama, lijepim ruhom, pjesmom, pokretom, svime onim što najbolje ljudski duh oplemenjen vjerom može dati Gospodinu Bogu. Nekako mi se potpuno logično čini ovo: ako je misno ruho ona odjeća koja se nosi samo za jednu stvar i niti za išta više, ona mora imati i malo drugačiji tretman od druge odjeće. Njoj je stvarno potrebna molitva.
I zato treba početi od pranja ruku i molitve za čistoću od vlastitih grijeha do radosti što se stavlja jaram koji je sladak. Ionako, već pri provom pogledu na te molitve je jasno da su one sastavljene samo i isključivo od citata iz Sv. Pisma. A govori se kako je potrebno načiniti da Riječ Božja bude prisutnija u životu Crkve. Gdje ćeš boljeg načina da ona bude prisutna u životu svećenika od njezinog izgovaranja u molitvi.
Znadem da postoji strah ne samo od latinskog jezika nego od bilo čega što bi i samo podsjećalo na nešto tradicionalno. No, zašto se bojati toga? Zar to nije blago Crkve, a svaki dobar upravitelj iz svoje riznice izvlači i staro i novo. Nekad se čovjeku čini da smo od konstantnog traženja novoga zaboravili ne samo na staro već i na riznicu kao takvu.
I još samo jedno, kad ih molim, nadam se kako će još koji brat početi činiti isto. Dobar je to put...


Primjedbe

  1. Svećenik je onaj koji vrši Pretvorbu, a ne snaša koja se kiti za kirvaj.

    D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sažem se s D.
      Iako možda ne treba baš potpuno odbaciti tradiciju crkve, možda ostaviti stvari kako danas jesu, ali probati onda u liturgiju uključiti snašu sređenu za kirvaj, da poslužuje kod mise ,možda da zamjeni zvonca koja također lagano nestaju na današnjim polifonim euharijstijskim slavljima.

      Polutrajni đakon

      Izbriši
    2. dragi dečki, s vama nešto ozbiljno nije u redu...

      Izbriši
    3. http://media.tumblr.com/tumblr_lzqsm8DcHw1qkeevj.jpg

      Na ovakav sklad i ljepotu bi i Marko Grubnić ostao bez daha.

      D.

      Izbriši
  2. Meni se menščini da tko god počne imalo ozbiljnije promišljati o našoj spasonosnoj i svetoj vjeri, mic po mic mora doći do sličnih zaključaka, ne samo vezano za oblačenje svećenika, već svega onog što tradicija sa sobom nosi.
    U vrijeme kad su mistika i simbolika nepoželjni, a užurbanost i stres pravdanje za sve, pa i za instant mise, za očekivati je da će doći i do većeg rasula i propasti nego nam se sad čini.

    Neki dan blagoslov polja i Misa na groblju, ljude stid moliti, ili misle da nema smisla, ne pjevaju, ne odgovaraju na zazive, ne mole, a sve na narodnom jeziku, ne moli se za pokojne, svi odoše u raj, litanije svih svetih pune nepoznatih svetaca.
    Đava se smije i raduje.


    Izsjenedrače

    OdgovoriIzbriši
  3. '...svaki dobar upravitelj iz svoje riznice izvlači i staro i novo. Nekad se čovjeku čini da smo od konstantnog traženja novoga zaboravili ne samo na staro već i na riznicu kao takvu.'

    Po meni srž ovoga upisa i potpuno prikladna evanđeoska aluzija kako na ovu temu, tako i na odnos prema staroj i novoj misi, a i općenito. Šteta samo što se tek rijetki biskupi ne drže ove evanđeoske riječi. Barem moj nije. Vlada veliki strah od dopuštanja stare mise. Jesu li to mudri gospodari?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Po meni postoji neki nezaumni strah. I veliko nepoznavanje.

      Izbriši
    2. Dizma, tako mi je i samom.
      Stari mobitel mi se pokvari i odnese u nepovrat sve, i brojeve i ostale pripadajuće podatke.
      Sad imam novi, ali bez starog sadržaja.
      Pa javi se.


      A kako stvari stoje, ubrzo će se služiti latinska misa pod orahom.

      Izsjenedrače

      Izbriši
    3. I meni se čini da će TLM pod Orah, ali imam još bolje rješenje: tradicionalnu misu na crkvenoslavenskom, što je naša hrvatska posebnost. Rado ću se sprehititi ako vlč. pozove i prije ću se ispovijediti.
      Javit ću se.

      Izbriši
  4. A ima li i mjesta za grješnika kakav sam ja ? Robelar

    OdgovoriIzbriši
  5. Znadem da postoji strah ne samo od latinskog jezika nego od bilo čega što bi i samo podsjećalo na nešto tradicionalno. No, zašto se bojati toga? Zar to nije blago Crkve, a svaki dobar upravitelj iz svoje riznice izvlači i staro i novo. Nekad se čovjeku čini da smo od konstantnog traženja novoga zaboravili ne samo na staro već i na riznicu kao takvu.

    A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro." (Mt 13,52)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zamolba čitateljima bloga

Ne obraćajte pravoslavne....

Viri probati