Slavlja Prvih svetih Pričesti


Uskrsno vrijeme je doba kad se u većini naših župa slave Prve svete Pričesti. Kako su to važni događaji u životu jedne župe, a posebno za djecu, već duže vrijeme želim o tome nešto progovoriti. Mnogo truda, vremena i živaca se ulaže oko toga. Kad se samo zbroje svi satovi školskog vjeronauka, župne kateheze, roditeljski sastanci, svakovrsne druge pripreme, jednostavno je doći do zaključka kako je to jedan od značajnijih elemenata današnjeg pastorala. U ovom razmišljanju želim postaviti neke teze oko kojih bih volio da se povede malo ozbiljnija rasprava, jer je smatram potrebnom.
Izvori problema
Kad mi svećenici, a s nama i svi ostali uključeni u pripreme ( časne sestre, vjeroučitelji, suradnici), govorimo o izvorima problema, zborski upiremo prste u roditelje. Iz naše perspektive jedina briga roditelja oko Prve Pričesti jest da im taj dan djeca budu lijepa a torta ukrašenija od prošlogodišnje kod njihovih kumova. Oni taj dan uglavnom doživljavaju kao svečanost koja je sama sebi svhra.
No, uz sve nesporazume s roditeljima koji su uglavnom udaljeni od vjere pa teško razumiju što to svećenici zapravo traže od njih, meni se čini da smo sami svećenici zajedno s ostalim suradnicima najveći izvori problema. Nama nije baš jasno u glavi što se događa oko Prve sv. Pričesti, pa svoju zbrku u glavi samo prenosimo na ljude. 
Najvažniji smisao Prve sv. Pričesti jest taj da ona bude prva od premnogih slijedećih. Sve što se radi treba voditi tome da ona bude početak sakramentalnog života koji je redovit i stalan. A mi često spremimo takvu svečanost od Prve Pričesti i tako uredimo sv. Misu za tu prigodu, da je više nitko ne može prepoznati. Sve nam postaje važnije, pogotovo recitacije i sila da „sva djeca budu uključena u animaciju Mise“, da taj događaj malo tko može više povezati sa sv. Misom kako se ona redovito slavi u nekoj župnoj zajednici.
Prva sv. Ispovijed
Jasno je kako je sakrament Ispovijedi vezan uz sakrament Pričesti. Zato je priprava za Prvu sv. Pričest i priprava za Ispovijed. Smatram da su u toj pripravi dvije stvari jako važne što se tiče djece: izgradnja svijesti o grijehu i učene same tehnike ispovijedanja. Svijest o grijehu nije opterećivanje djece već usmjeravanje savjesti na pravilan način. Bojazan da bi se nekoga moglo napraviti skrupuloznim u tim godinama više ne postoji, jer je vrsta skrupuloznih svećenika, časnih sestara i vjeroučitelja gotovo izumrla. Osim toga je jako važno da djeca nauče na pamet redosljed ispovijedanja i sve potrebne radnje od ispita savjesti prije Ispovijedi pa do čina pokore. Trebaju se naučiti služiti molitvenikom, no treba usvojiti i znanje da se mogu ispovijediti i onda kad su zaboravili ponijeti molitvenik sa sobom.
U ovome se nikako ne smiju zaboraviti roditelji i kumovi. Prilikom prve Ispovijedi, roditelji ( oni koji nemaju kanonskih zapreka), kumovi i svi ukućani, izuzev kućnih ljubimaca bi trebali zajedno s prvopričesnikom pristupiti Ispovijedi. Sve ostalo je nedovršena radnja.
Samo slavlje sv. Mise
Jako je važno da se izbjegava sve što podsjeća na školsku priredbu. Sveta Misa je nešto drugo od školske ili druge priredbe i nije performans. Roditelji nisu tu da bi gledali nastup svoje djece ni u recitaciji ili nekoj drugoj radnji, već zajedno su zajedno s njima dionici Žrtve i klanjatelji Stvarnoj Prisutnosti.
Sama sv. Misa mora biti što sličnija onoj kako se redovito slavi u nekoj župnoj zajednici, uključujući i pjesme i ministriranje i čitače, jer se za to i djeca pripremaju, da sudjeluju u redovitom životu jedne župne zajednice, a ne na povremenim priredbama.
Motiv koji vodi svećenika pri pripremama ne smije biti taj da nakon toga čuje kako je sve bilo super ili da je on najsuper, već jasnoća vjere i njezino prenošenje. Kad god se gledalo po principu da se načini nešto zgodno ili „što ljudi vole“, napravila se glupost.
Razne vrste kreativnosti što se tiče prinosa darova u vidu školskih torbi, lopti i čega već drugoga je dobro usmjeriti u pametno pripremljenu katehezu oko važnosti Euharistije za duhovni život vjernika.
Meni osobno jedna od većih muka jest snimanje i fotografiranje samog događaja. Da parafraziram Gabrijela Garciju Marqeza, mi danas živimo da bismo se fotografirali. Kao da hodimo svijetom gledajući ga kroz objektiv ili ekran nekog uređaja. Ionako je najvažnija uspomena na Prvu sv. Pričest svaka ona slijedeća. Službeni snimatelji mogu podosta pomoći, uz uvjet da barem znaju gdje se nalaze i da se nisu obukli kao za nogometnu utakmicu.
Obiteljska slavlja
Mnoge će obitelji tu svečanost iskoristiti za obiteljsko okupljanje, koje će po svom tonu dati pravu sliku o pojedinoj obitelji. Od radosti do napetosti, od ushita do razočaranja, svega tu ima. I pretjerivanja. No, ne smije se poradi promašaja obeshrabrivati ljude da slave takve događaje. Euharistijski stol, koji je ponajprije žrtvenik, nas uči kako zapravo trebaju izgledati naši obiteljski stolovi. I kako se gradi ono što je oko stola. Nakon toga je jasno i što i koliko će biti na stolu.
Pokloni prvopričesnicima su jedan poseban svemir, koji na poseban način otkriva u kakvom mikrosivjetu živi pojedino dijete. Bogu hvala, sad postoji toliko kršćanskih knjižara i dućana, pa i na internetu, da se može kupiti prigodan i koristan poklon svakom djetetu. Nakit, igračke i novac tu su sasvim nepotrebne stvari.
Pouka sv. Pija X
Koliko god ne voljeli njegov Veliki katekizam, dotični je sveti Papa odgovoran za današnji pojam Prvih sv. Pričesti kako ih poznajemo. Njegova je nakana bila da se djeca u čim ranijoj dobi uključe u redovito pohađanje sv. Mise i često pričešćivanje, da rastu duhovno kao rastu tjelesno. Tu im pouku i poruku trebamo prenjeti na najbolji mogući način.



Primjedbe

  1. Gospon Velečasni, ne bi se složil s nekoliko stvari .Navod ,,Najvažniji smisao Prve svete Pričesti jest taj da ona bude prva od premnogih slijedećih." mi ne leži. Ovime kao da se omalovažava svaka sljedeća Sveta Pričest. Ako bi ih brojali , onda bi po tome morali posebno naglasiti i jubilarnu stotu ili tisućitu. Djeci , pa i odraslima ja smatram da je svaka pričest jednako važna jer tada primamo živoga Boga . Kad bi to samo usadili u srca te male djece mislim da bi Vi osobno stvorili naraštaj novih vjernika kojima bi svaka pričest bila važna kao prva , a ne rutinska stvar. Nešto slično je i sa Vama svećenicima kad služite Svetu Misu. Prva Misa - mlada- je isto jednaka po važnosti kao i savaka sljedeća. Stvar je u tome što vam prijeđe u rutinu koju treba samo zbaviti . Kod starog obreda TLM i Prve Svete Pričesti to se je po meni moglo desiti samo namjerno i izuzetno , dok je to po 2.VK uobičajeno. Što se sijalo to se sada žanje.Kada ste nekome odbili dati Prvu Svetu Pričest ili odrešenje jer nije još spreman ? Svaka je duša posebna , Bogu bitna , i ne radi se kao na traci. Ajd Alija nek je više vojske. Da sam u pravu vidjet ćete koliko će vam djece sa roditeljima doći idući dan na pričest. Ili je bitna samo ona prva . Koliko će ih se ostati zahvaliti poslije Mise za tako veliki dar koji nisu nićime zaslužili zajedno sa mnom. Da ne uđem u skrupuloznost bolje da stanem , a i kad bi neke stvari izveli pravilno bojim se da ne bi dugo ostali na župi .Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Ugledajte se na Bratstvo sv. Pija X pa će sve biti u redu. Monika

    OdgovoriIzbriši
  3. Tko to ne voli sv.Pia x? Oni koji se drže modernog nauka crkve, koji još nisu proučili dogmatiku i kanone ili oni koji jesu? Ja bih rekla ovi prvi jer da su proučili, da čitaju i poznaju svoju vjeru shvatili bi koliko je sv.Pio x zaslužan za ostatak pravovjerja u našoj katoličkoj crkvi, jedinoj koju je Bog htio...
    Kako možemo ustima ispovijedati u vjerovanju da vjerujemo u jednu svetu katoličku i apostolsku crkvu, a potom mijenjati nauk i žalost je velika čuti od svećenika da crkvenim naučiteljstvom priznaju samo one od 2VK. Tako mi je jedan svećenik rekao tko negoduje protiv karizmatskog pokreta nije u skladu sa svetim naukom i ocima crkve... Kako je to moguće, a od apostolskih vremena do 20 st.karizmatski pokret gdje je bio, kako je on uopće nastao nego kroz protestantski pokret... Tko to ne voli sv. papu Pia X?
    JMS

    OdgovoriIzbriši
  4. JMS , ne možemo tako govoriti , jer bi isto tako netko onda mogao reći gdje je bilo do 20. stoljeća FSSPX. Naziv karizmatski pokret je pogrešan jer on asocira na ovaj novi koji je nastao po 2.VK. Sam Gospodin naš Isus Krist bio je karizmatičar , a bilo ih je i u Starom Zavjetu. Gospodin Isus sam navodi koja će čudesa pratiti one koji uzvjeruju.A uzvjerovali su mnogi i primili ono što je Krist obećao- darove, plodove i karizme Duha Svetoga. Svaki onaj koji je uzvjerovao taj je i dobio i počeo se njima služiti. Kasnije su protestanti tj pentakostalci prisvojili i tražili samo te karizme na svojim susretima , a kod katolika nije bilo organizacije nego su karizmatičari djelovali uglavnom pojedinačno. Dakle karizmatski pokret je nastao u krilu Katolićke Crkve ali ne u ovom obliku kao danas. Problem zašto je Pokret obnove u Duhu na lošem glasu je taj što mlaki vjernici ne mogu shvatiti da je naš Bod živi Bog, i da nije povijesna ličnost , nego i danas djeluje. Također Njegova Riječ vrijedi za uvijek.Problem je u tome što mnogi danas ne mogu uzvjerovati pa im je lakše pljuvati i kritizirati. Tko još može držati onu Gospodinovu : idite po svem svijetu, propovijedajte , ozdravljajte, zle duhove izgonite ? Koji karizmatičar, svečenik ili tradicionalist. A naš Gospodin reče da ćemo ćiniti i veća djela. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  5. Robelar, ne može tako govoriti jer je FSSPX nastao u konkretnom vremenu i prilikama. Msgr.Lefebvre nije živio stoljećima niti su problemi radi kojih je nastalo bratsvo nastali kroz stoljeća već unazad nekoliko godina. Lefebvre ima sličnu ulogu Anastaziju no ne i istu. Dok je karizmatski pokret nastao kroz zlo i grijeh na pentakostalcima (polagali su ruke na katoličke studente, a bratstvo sv.Pia x je jedino zadržalo pravovjerni nauk.. Kako onda to možemo uspoređivati-. Grijeh tj.zlo i dobro možemo usporediti samo tako da vidimo u dva različita svjetla kao dobro i zlo, svijetlo i tamu. Otvori si Christs Rex i pronađi jer te poznam i znam da to pratiš pa zatim otvori i str.Dobrog pastira da vidiš da piše isto podrijetlo pokreta. Zatim si pronađi na engleskom kardinal Suens i vidjet ćeš da je on kum tog pokreta, a isti je otvorio put za svećenice.
    Sv.Pavao govori o darovima no ne zaboravi da on govori o tome da je bio izbičevan, gladan, brodolomi i sve moguće nedaće je doživio. P.Pio i sv.Velika su molili da im Bog makne darove, nisu ih htjeli, to im je bilo muka, trpljenje... i dr. Pročitaj si što pustinjaci kažu o tome i sv.Ivan od križa i usoredi sa današnjim pokretom pa ćeš dobiti realniju sliku. Dar koji te ne unosi više u Boga već to širiš na van odnosno ako ne rasteš u poniznost i poslušnost onu istinitu pitanje je što je to.Nisu važni darovi već osobni odnos sa Bogom, trapljenje, križ, ne radost u tijelu (vanjska osijetila i užitci, senzacije) već radost u duhu( nositi teške križeve kao np.bolesti, siromaštvo i biti radostan zagledan u Krista) Božji blagoslov!
    JMS

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. JMS, tradicionalna žena mlati metlom i kuhačom u kući, a ne jezikom na internetu s muškarcima. Lijepo se prekriži i uhvati se posla ženskinje kako je naučavao sv. Pio X.

      Zvonimir

      Izbriši
    2. Zvonimir, što je Vaš konkretan problem? Vidim da želite postati tata nekome jer ste takav stav zauzeli, dijeljenje stručnih savjeta s čime pokazujete da Vam nešto zapravo smeta... U čemu je Vaš problem?

      Izbriši
  6. sori Robelar, Atanaziju, možda se nađemo opet negdje vani u blizini NSK pa o tome prokomentiramo

    OdgovoriIzbriši
  7. Rob, na engleskom- kardinal Suenens (on je uvao naziv karuzmatski pokret i za svoje djelo je dobio nagradu od masonerije...traži..

    OdgovoriIzbriši
  8. Ne zanimaju me postkoncolski karizmatičari koji nisu zadovoljni ako na njihovim susretima nema red pjesme, red plesa, red čudesa , koji te silom guraju da padneš u duhu , koji prorokuju samo što im paše... Baš kao što je bilo karizmatičara prije , ima ih i danas , jer imaju karizme. Mojsije, prorok Ilija , Elizej, Petar, Pavao, Franjo, Antun... nisu bili u karizmatskom pokretu.No ,kad bi išli nekim redosljedom došli bi i do ovih danas koji su samozatajni i skromni , a isti nisu u nikakvom karizmatskom pokretu . Ne ističu se i ne promoviraju , ne plačaju članarinu i neidu po seminarima.Vezano za članak pitam velečasnog zašto se na podjeli krizme , pečata dara Duha Svetog taj isti Duh više ne očituje? Hočete reći da Isus laže, ili da nije isti danas i jučer. Mk16,17 ,, Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali : pomoću moga imena izgonit će zle duhove ; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke,i oni će ozdravljati." Oni koji budu vjerovali , a ne piše koji budu u karizmatskom pokretu. 1. Kor 12,8 ,,Jednome se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje-po istom Duhu ; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu ; jednomu moć čudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu različiti jezici, a trećemu dar tumačenja jezika." Intersantno nigdje ne piše da je to samo za ono vrijeme, ili da će to dobiti samo članovi pokreta obnove u Duhu, ili kome dozvoli kardinal Suanenz,ili Pavić ili Radigović ili Tilošanec. 11 ,, A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoće." Kužiš? Robelar

    OdgovoriIzbriši
  9. Rob, odgovor na pitanje koje pitaš svećenika sa poštovanjem sam dužna njemu ostaviti... Mislim da se kužimo...zapravo želiš reći da darovi postoje i Duh da vlada kod onik koji su samozatajni, koji imaju radost u duhu umjesto u tijelu itd... To je točno, ali nažalost karizmatici to zloupotrebljavanju pa nažalost ne kuže da je vrhunac Isu u Misi- Hostija, a ne polaganje ruku kao kod Pavića koji ima kak ti doktorat, a posve je u suprotnosti sa sv.Ivanom od križa koji je mistik. Ne razumiju da je to protestantizirana Misa i Bogu hvala biskup Škvorčević je zabranio dolazak Paviću i Kožulu da dolaze u Požešku biskupiju. Već tome ima vremena i godina, ali je tako.Mislim da se kužimo Rob.
    JMS

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zamolba čitateljima bloga

Viri probati

Župničke muke i biskupsko (ne)snalaženje