Župničke muke i biskupsko (ne)snalaženje


Kako se buka oko (ne)pričešćivanja djeteta s Downovim  sindromom ne stišava, htio bih i sam nešto reći na tu temu. Iz jednog malo drugačijeg kuta.
Ne želim u ovom upisu ulaziti  niti u rasprave oko toga je li župnik pogriješio i kako, niti se zgražati nad svim reakcijama „zabrinute“ javnosti. Te su stvari poprilično poznate. Meni se čini da je ovaj slučaj otkrio jedan drugi problem, mnogo dublji u životu Crkve. A to je pitanje pastorala, kojega mnogi zovu permisivni pastoral ili po seljački : krsti sve što se krstiti dade.
Ljudi u Crkvi, a tu prvenstveno mislim na svećenike i biskupe, postali su žrtvama vlastite popustljivosti u pastoralu. Više ne postoji jasna granica koja kaže da se nešto ne može napraviti. Svi se mogu i krstiti i pričestiti i krizmati i vjenčati i pokopati. Dugo bi trajalo nabrajanje situacija u kojima je neki župnik pokušao ozbiljno služiti i ljudima i Bogu, pa nekome odgodio ili jako dugo odgodio primanje nekog sakramenta. Kad god bi se netko takav potužio biskupu, ishod je uvijek bio isti: župnik mora popustiti, te se sakrament ili sprovod moraju podijeliti ili učiniti. Za biskupe je glavno pravilo da ne bude skandala, te da se nitko ne buni, da svi budu zadovoljni. Kao na velikoj veselici. Glavni krivci za nezadovoljstvo su župnici, koji su po definiciji zločesti, netolerantni i još ponešto što nije pristojno napisati. Iz te perspektive, odluka nadležnog bislupa je potpuno razumljiva.
I tako, mnogi su se naviknuli da se sve može. Kad se nešto ne može, prvo je rješenje susjedni župnik ili onaj malo dalje, koji će progledati kroz prste, a kad ni to ne ide, onda se ide biskupu. I tako sami sebe smo reducirali na pružatelje usluga, umjesto na navjestitelje, svjedoke i služitelje Otajstva. Stoga se ne moramo čuditi kad nas cipelare nezadovoljni našim uslugama, budući smo sami od sebe načinili uslužnu djelatnost.
Ovaj nesretan slučaj bi nam mogao pomoći u otrežnjenju. Kao da živimo u iluziji da će nas svijet zavoljeti poradi naše otvorenosti, empatije, solidarnosti. Najbolji, najsvetiji, jedini Pravednik je završio na križu! Tko smo mi da si umišljamo da nas križ neće mimoići?
Uvijek će netko biti nezadovoljan i nesretan našim odlukama. Ne možemo se ravnati idejom da ćemo svima udovoljiti, pa će onda svi biti divni prema nama. Od deset izlječenih gubavaca samo se jedan vratio dati hvalu. Zašto bi s nama danas bilo drugačije?
Pastoral poljske bolnice u toj priči se pokazuje kao potpuni promašaj. Budući da svakog čovjeka njegova rana najviše boli, dok trčimo od jedne rane do druge povijajući ih, zaobilazeći i prilagođavajući pravila, netko će se osjećati zapostavljenim ili nedovoljno dobro zbrinutim. U tom trenutku ponovo počinje paljba po nama.
Čim prije odustanemo od svetog servisa, tim prije ćemo biti vjerniji sebi. Napadi će ostati. Tako nam je obečano. No, barem ćemo biti napadani za pravu stvar.


Primjedbe

  1. Ni sami svećenici a ni biskupi ne znaju , niti mogu ,a niti žele. Prvo se nečeg drže , onda okrenu ploču , pa na kraju radi nekakve tolerancije pristaju na sve da bi se svidjeli svijetu. Valjda misle da se Bogu svojim izgledom i raskoši i onako već dovoljno sviđaju. Ako je svećenik procijenio da netko ne može na pričest, ili nije za vjenčanje ili crkveni ukop onda taj svećenik smatra da ne zadovoljava uvjete za to. Ali onda nastupa šef stranke koji po kratkom postupku izbaci jadnog Hasanbegovića makar ovaj i bio u pravu.
    U konkretnom slučaju svećenik je trebao ostati dosljedan svojoj odluci jer ako je Bog na njegovoj strani tko će protiv njega. Ovako se u zadnjem trenu ukrcao na Titanik makar su i sa njega neki izvukli živu glavu.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Ne moj tako oštro..slažem se sa svime napisanim, ali nipošto nisam za osudu. Samo Bog zna kroz što u takvim situacijama župnici prolaze..i na kraju popuste. A tko bi nam svima ugodio? I ''njima'', i vama, i nama...pa pored svih zvižduka, budimo oni u čijem pogledu neće biti prijekora, već podrška i razumijevanje. Toliko nam je to svima potrebno..

    OdgovoriIzbriši
  3. Bila sam povrijeđena i slomljena srca kada se prije sedam mjeseci u mom braku dogodio jako veliki problem između mene i mog muža. toliko strašno da je odnio slučaj na sud radi razvoda. rekao je da više nikad ne želi ostati sa mnom i da me više ne voli. Pa se spakirao iz kuće i natjerao mene i moju djecu na teške bolove. Pokušala sam ga na sve moguće načine vratiti, nakon mnogo preklinjanja, ali bezuspješno. a on je potvrdio da je donio odluku i da me više nikad ne želi vidjeti. Tako sam jedne večeri, vraćajući se s posla, srela svoju staru prijateljicu koja je tražila mog muža. Pa sam mu sve objasnila, pa mi je rekao da je jedini način da vratim muža da posjetim bacača uroka, jer je i on to stvarno učinio. Tako da nikad nisam vjerovao u magiju, ali nisam imao izbora nego poslušati njegov savjet. Zatim mi je dao e-mail adresu bacača uroka kojeg je posjetio. dralaba3000@gmail.com. Sljedećeg jutra poslala sam e-mail na adresu koju mi ​​je dao, a čarolija me uvjerila da ću muža vratiti sljedeća dva dana. Kakva nevjerojatna izjava!! Nikad nisam vjerovao, pa je razgovarao sa mnom i rekao mi sve što moram učiniti. Onda ih radim bez povišice, pa me sljedeća dva dana, začudo, zvao suprug koji me nije zvao zadnjih 7 mjeseci da mi javi da se vraća. Tako nevjerojatna !! Tako se isti dan vratio, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se za svoju pogrešku i bol koji je nanio meni i mojoj djeci. Tada je od tog dana naša veza bila jača nego prije, uz pomoć sjajnog bacača uroka. Dakle, savjetovati ću vas ako imate bilo kakvih problema, obratite se dr alabi na email: dralaba3000@gmail.com ili ga kontaktirajte na whatsapp i viber na ovaj broj: +1(425) 477-2744.......

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Zabrane

Sakriveni

Viri probati