Slabo Božje jače je od ljudi

Koliko li sam samo vremena proveo govoreći, čitajući i raspravljajući o slabostima Crkve! O nedostatcima, krivim procjenama, manjkavostima pa čak i o onome što smatram lošim, grešnim i nedostojnim! Uvuče se taj duh negativizma i pesimizma u čovjeka, i ne samo da razmišlja o negativnim stvarima, počinje ih i tražiti, a ponekad i proizvoditi.

Ipak, postoji i druga strana medalje, onaj dio života Crkve, Božjeg života u Njoj, koji se očituje unatoč našim slabostima. Naveo bih samo nekoliko primjera iz nedavnih događaja.

Na svijetskoj razini mučeništvo o. Jacquesa Hamela je snažno odjeknulo. Ono dolazi iz Ckrve u Francukoj, koja je boksačkim riječnikom na konopcima. Crkve se prazne, župe zatvaraju, nedostatak svećenika, vjernika je sve manje, samostani se prazne. Slika ne može biti gora. I sam je časni mučenik o. Jacques starac, a na sv. Misi na kojoj je i sam prinio žrtvu života, bijaše tek nekoliko osoba... Bez obzira na nedostojne izraze nakon tog strašnog događaja, kako su tamo pale tri žrtve, ne možemo ne reći kako je to mučeništvo snažno odjeknulo i postalo pravo i istinsko svjedočanstvo vjere i za Francusku i za cijeli svijet. Izrazlo je iz slabe Crkve prepune problema.

Kod nas u Hrvatskoj se prije dvije godine dogodio referendum za ustavnu definiciju obitelji. Njega su pokrenuli vjernici. Ne samo činjenica da je prošao, već još i više činjenica da je uzburkao duhove onih kojima zloduh vlada, treba upozoriti da tu nije bilo samo ljudsko djelovanje, već i Božje. A naša Crkva u Hrvatskoj jednako pokazuje slabosti i izvana i iz nutra.

Cijela eskapada oko Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je krenula iz posve drugih motiva, govori o velikom strahu mnogih profesora i studenata tog fakulteta od teologije. A naš dični KBF u Zagrebu nije trenutno nešto što bismo mogli nazvati tvrđavom Evanđelja.... i ponovo je slabo Božje ponukalo da se pokaže tko služi dobru, a tko služi zlu.

Slično se događalo u javnosti nakon svjedočenja nekih sportaša o vlastitoj vjeri. Ne volim kad se živi ljudi ističu kao primjeri, imamo prepun kalendar svetaca koje je Crkva potvrdila, te se po njima, proslavljenima treba ravnati. Mi živi smo još u borbi svakoga dana svog života. ta su svjedočenja prokazana kao nametanje vjere, iako su večinom bila izgovorena u okruženju Vjere i života Crkve. Očito je i to ponekima previše. Koliko god riječi tih svjedočanstva bile nemušto složene, slabe, bijahu dovoljno jake da uznemire duhove.

I mogao bih još navoditi sličnih primjera u kojima se pokazala snaga Vjere. No, ovi mi se čine dovoljnim da me potaknu na razmišljanje kako nam Gospodin Bog neprestano pokazuje da je On naša snaga i da čini velika djela vazda i to preko nas slabih. Posebice to vidim u mučeništvu o. Humela, jer tako i  kaže predslovlje mučenika: mučenička krv očituje tvoju čudesnu snagu kojom krijepiš slabe ljude da svjedoče za tebe.

Jedna od velikih napasti onoga koji je neprijatelj ljudskoga roda jest da da nas uplaši našim nedostatcima i grijesima. On je tužitelj braće, stalno nam pred oči stavlja naše grijehe, ne bi li nas njima uplašio. Unatoč vlastitoj grešnosti i slabosti, milost nas jača da nadiđemo sebe. Pa i onda kad se ne osjećamo baš najboljima i najjačima. Bog je onaj koji stvara, uzdržava i čini da nešto bude.

Jednako tako, nikad ne treba odustati od napora za vlastitim čišćenjem i poboljšavanjem u službi Evanđelja. Kao ni od napora za obnovu i osnaživanje Crkve. Za čistoću i snagu vjere, discipline, vjernosti, svih krjeposti koje čine da svjetlo Evanđelja sja i dopre do svakog čovjeka.

Čini mi se kako bismo se svaki put kad govorimo o slabostima Crkve svega toga trebali sjetiti, nešto kao predhodne napomene...