iz sjene oraha

U današnjoj liturgiji čita se kao drugo čitanje odlomak iz Jakovljeve poslanice (5,1-6) koji oštro govori protiv bogataša. Ne protiv bogatstva, već protiv bogataša. Taj govor, kao i riječi našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista protiv bogataša bijahu problematične ušima koje su ih slušale, pogotovo onima koji su došli iz židovstva. Bogataši u Starom zavjetu Patrijasi, svi po redu bjehu bogati ljudi. Abraham, praotac naše vjere je jako bogat čovjek, koji je, kako je zapisano imao čak i omanju vojsku. Čak je i pravedni Job bogat čovjek, a još bogatiji nakon završene kušnje. David je pastir koji je postao kralj, pa tako i bogat, a od njega po tijelu dolazi naš Spasitelj. I kralj Salamon, najmudriji od ljudi Staroga saveza, bi poznat po svom bogatstvu po cijelom tadašnjem svijetu, što svjedoči o posjet kraljice od Sabe. Bogatsvo je opisano kao znak naklonosti Gospodina Boga, i njegov je izvor u božjem blagoslovu.  I tu se pokazuje uzrok problema s bogatašima: u onom času k...

Nedavno sam naišao na jedno mišljenje koje s tugom govori o vremenima kad je „dijalog između kršćanstva i onih koji to nisu bio živ“ a danas je eto potpuno zamro. Spominju se razgovori, mogu se naći i u knjizi, imeđu pomoćnog biskupa Mije Škvorca (isusovca) i filozofa Branka Bošnjaka, između Živka Kustića i Meše Selimovića objavljeni u Glasu Koncila, susreti Ivana Goluba s Miroslavom Krležom i Petrom Šegedinom. Danas takvih susreta više nema. Treba li nam danas takvih susreta. Pa... na jedan način sigurno da, međutim oni nisu sami sebi srvha. no, nije samo krivica u kršćana, koji "odbijaju taj dijalog zatvarajući se u svoje lažne sigurnosti" ili kako već neka krilatica želi diskreditirati kršćane na tom području. Niti je istina kako nam je nestalo snage za dijalog. Meni se čini da manjak dijaloga ima neki drugi razlog. Ukoliko se pogleda iz kuta nevjerujućih, ateista ili agnostika, humanista ili sekularista, ireligioznih ili protivnika organiziranog vjerovanja, može se ...

Dolazak sve većeg broja izbjeglica i azilanata u Europu pokreće i pitanje misionarskog poslanja Crkve. Većina tih ljudi nisu kršćani, uglavnom su muslimani i postavlja se pitanje o tome treba li im i kako navijestiti Krista Gospodina i ponuditi zajedništvo katoličke vjere. Mnogi se glasovi čuju kako treba ljude ostaviti da budu ono što jesu, da se ne smije niti zucnuti o naviještanju Krista Gospodina, jer bi to bilo nametanje, maltetiranje ili već nešto tome slično loše. Kao glavni argument se navodi učenje II vatikasnkog sabora.  Pa da vidimo što dekret tog sabora, koji se bavi misijskim djelovanjem Crkve,  pod imenom Ad gentes kaže o tome.  Uzet ću samo neke dijelove koji, koliko sam proučio ovaj dekret, najbolje ističu njegovo učenje. Tekstovi pisani masnijim slovima su citati, a ispod njih su moji komentari. Br.1. U sadašnjim, pak, prilikama, iz kojih za čovječanstvo niče nov način života, Crkva, koja je sol zemlje i svjetlo svijeta, još hitnije poziva na ...