Slabo Božje jače je od ljudi
Koliko li sam samo vremena proveo govoreći, čitajući i raspravljajući
o slabostima Crkve! O nedostatcima, krivim procjenama, manjkavostima pa čak i o
onome što smatram lošim, grešnim i nedostojnim! Uvuče se taj duh negativizma i
pesimizma u čovjeka, i ne samo da razmišlja o negativnim stvarima, počinje ih i
tražiti, a ponekad i proizvoditi.
Ipak, postoji i druga strana medalje, onaj dio života Crkve,
Božjeg života u Njoj, koji se očituje unatoč našim slabostima. Naveo bih samo
nekoliko primjera iz nedavnih događaja.
Na svijetskoj razini mučeništvo o. Jacquesa Hamela je snažno
odjeknulo. Ono dolazi iz Ckrve u Francukoj, koja je boksačkim riječnikom na
konopcima. Crkve se prazne, župe zatvaraju, nedostatak svećenika, vjernika je
sve manje, samostani se prazne. Slika ne može biti gora. I sam je časni mučenik
o. Jacques starac, a na sv. Misi na kojoj je i sam prinio žrtvu života, bijaše
tek nekoliko osoba... Bez obzira na nedostojne izraze nakon tog strašnog
događaja, kako su tamo pale tri žrtve, ne možemo ne reći kako je to mučeništvo
snažno odjeknulo i postalo pravo i istinsko svjedočanstvo vjere i za Francusku
i za cijeli svijet. Izrazlo je iz slabe Crkve prepune problema.
Kod nas u Hrvatskoj se prije dvije godine dogodio referendum
za ustavnu definiciju obitelji. Njega su pokrenuli vjernici. Ne samo činjenica
da je prošao, već još i više činjenica da je uzburkao duhove onih kojima zloduh
vlada, treba upozoriti da tu nije bilo samo ljudsko djelovanje, već i Božje. A naša
Crkva u Hrvatskoj jednako pokazuje slabosti i izvana i iz nutra.
Cijela eskapada oko Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je
krenula iz posve drugih motiva, govori o velikom strahu mnogih profesora i
studenata tog fakulteta od teologije. A naš dični KBF u Zagrebu nije trenutno
nešto što bismo mogli nazvati tvrđavom Evanđelja.... i ponovo je slabo Božje
ponukalo da se pokaže tko služi dobru, a tko služi zlu.
Slično se događalo u javnosti nakon svjedočenja nekih
sportaša o vlastitoj vjeri. Ne volim kad se živi ljudi ističu kao primjeri,
imamo prepun kalendar svetaca koje je Crkva potvrdila, te se po njima,
proslavljenima treba ravnati. Mi živi smo još u borbi svakoga dana svog života.
ta su svjedočenja prokazana kao nametanje vjere, iako su večinom bila
izgovorena u okruženju Vjere i života Crkve. Očito je i to ponekima previše. Koliko
god riječi tih svjedočanstva bile nemušto složene, slabe, bijahu dovoljno jake
da uznemire duhove.
I mogao bih još navoditi sličnih primjera u kojima se
pokazala snaga Vjere. No, ovi mi se čine dovoljnim da me potaknu na
razmišljanje kako nam Gospodin Bog neprestano pokazuje da je On naša snaga i da
čini velika djela vazda i to preko nas slabih. Posebice to vidim u mučeništvu
o. Humela, jer tako i kaže predslovlje
mučenika: mučenička krv očituje tvoju čudesnu snagu kojom krijepiš slabe ljude
da svjedoče za tebe.
Jedna od velikih napasti onoga koji je neprijatelj ljudskoga
roda jest da da nas uplaši našim nedostatcima i grijesima. On je tužitelj
braće, stalno nam pred oči stavlja naše grijehe, ne bi li nas njima uplašio. Unatoč
vlastitoj grešnosti i slabosti, milost nas jača da nadiđemo sebe. Pa i onda kad
se ne osjećamo baš najboljima i najjačima. Bog je onaj koji stvara, uzdržava i
čini da nešto bude.
Jednako tako, nikad ne treba odustati od napora za vlastitim
čišćenjem i poboljšavanjem u službi Evanđelja. Kao ni od napora za obnovu i
osnaživanje Crkve. Za čistoću i snagu vjere, discipline, vjernosti, svih
krjeposti koje čine da svjetlo Evanđelja sja i dopre do svakog čovjeka.
Čini mi se kako bismo se svaki put kad govorimo o slabostima
Crkve svega toga trebali sjetiti, nešto kao predhodne napomene...
http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/ovo-ne-smijete-znati-samo-u-francuskoj-2-milijuna-radikalnih-muslimana-956665
OdgovoriIzbrišiPrva kćer crkve. Koja vremena!