Multikultivator (kurikularna reforma II)


Kako stvari stoje, kurikularna reforma će neko vrijeme zaokupljati moju pozornost. Pogotovo što se tiče nastave vjeronauka, što mi je kao svećeniku osobni ineteres. Iako nisam dikertno uključen u poučavanje vjeronauka u školi, i te kako mi je stalo do toga što tamo djeca uče iz „katoličkog“ vjeronauka.  Budući da sam vodim župnu katehezu, znam koliko vremena moram potrošiti da popravim greške s kojima mi djeca dolaze kao s usvojenim znanjima iz tog predmeta.
Za ovu priliku osvrnut ću se na jedan od ciljeva „katoličkog“ vjeronauka, jer je on odmah privukao najviše pozornosti javnosti. Odmah su naslovi govorili kako je jedan od plodova reforme taj da će djeca na vjeronauku, a to se odnosi samo na katolički vjeronauk, više učiti i o drugim vjerama i svjetonazorima. Kao da se to nije radilo do sada. Da bi se dobila šira slika problema dobro je usporediti ciljeve katoličkog, pravoslavnog i islamskog vjeronauka, onako kako su prikazani na web-stranici posvećenoj ovoj reformi. Za detalje pogledajte na:
Zanimljivo je pogledati kako pojedini sastavljači kurikuluma sami vide vlastiti predmet. Katolički vjeronauk govori o deset odgojno-obrazovnih ciljeva. U sedmom cilju kaže ovo:
„Poznaje temeljna obilježja drugih konfesija, religija i svjetonazora te promiče razumijevanje i poštovanje drugačijih razmišljanja, stavova i odluka prihvaćajući suživot.“
Pravoslavni vjeronauk navodi tri odgojno-obrazovna cilja. Na kraju trećeg čitamo ovo:
„Shvaća, prihvaća i poštuje različitost kultura s njihovim posebnostima.“
Islamski vjeronauk navodi četiri odgojno-obrazovna cilja. Na kraju četvrtog čitamo:
„Razumijevanje ljudi različitih kulturnih i drugih pogleda na svijet te sposobnost da se njihovi stavovi, razmišljanja i ponašanja vrednuju u svjetlu islamske poruke (multikulturalni pristup).“
Iz samih citata se vidi ogroman nesrazmjer: dok katolički vjeronauk izričito navodi učenje o drugim vjerama, ostali govore veoma maglovite pojmove o prihvaćanju i razumijevanju. Nigdje ne navode kako se do tog prihvaćanja i razumijevanja dolazi.
Nadalje, islamski vjeronauk govori o tome kako se drugi vrednuju u svjetlu islamske poruke. Nadasve zanimljivo. Kad bi katolički vjeronauk kao svoj cilj stavio vrednovanje drugih vjera u svjetlu katoličke, to bi se zvalo prozelitizam i nametanje katoličke kulture. Za objašnjenje kako islam gleda na druge kulture pogledati u udžbenike povijesti prije nego ih ova reforma promijeni.
Katolikči se vjeronauk sam predstavio kao najotvoreniji prema učenju o drugima. I to je dobro. No, u isto vrijeme se predstavio više kao sociologija religije, nego kao navještanje Krista Spasitelja svijeta. I to nisu načinili bezvjerci, već profesori katehetike s naših katoličkih učilišta kao i vjeroučitelji iz neposredne nastave. Virus političke koreknosti, osrednjosti,  bezobličnosti nas je do kraja zarazio. To se, na žalost, mora priznati.
Na djelu je kulturni marksizam koji Katoličku crkvu, kao većinsku u Hrvatskoj, vidi kao onoga koji samim svojim postojanjem oduzima nekakva prava manjinskim vjerskim zajednicama. I zato tu većinsku zajednicu treba pritisnuti na način da se ona više bavi drugima nego samom sobom, da više uči o drugim vjerama nego o vlastitoj. Ostale vjerske zajednice u opće nemaju taj problem...
Opasna zamka progresivizma, naprednosti, suvremenosti ili bilo kakve želje da se bude u trendu u svom korjenu ima želju za prihvaćanjem ili sviđanjem. Pisci kuriruluma iz „katoličkog“ vjeronauka se jako žele svidjeti sadašnjem drušvtu i od njega dobiti pohvalu. Ne znam što bi rekli na rečenicu apostola Petra kako se treba većma pokoravati Bogu, a ne ljudima. Očito taj stav apostola Petra pripada nekim drugim vremenima, neprosvijeljenim, nedijaloškim i nesuvremenim. Moguće je tome tako, no u tim vremenima, žrtvom vlastitoga života, postavljeni su temelji Crkve. One iste, nadam se, u ime koje su pisci kurikuluma vjeronauka pisali...
P.S. Analiza sadržaja vjeronauka tek slijedi. Kao i osnovnih poruka koje prenosi.


Primjedbe

  1. Kako bi i bilo drukčije kad je reformu pokrenula bivša vlada!

    OdgovoriIzbriši
  2. Danas ujutro, čitajući o ovome u Večernjaku, odlučio sam da mi kćer koja na jesen kreće u školu, ne će ići na vjeronauk u školi. Od takvog je vjeronauka više štete nego koristi.
    A kad se sjetim koliko sam problema imao dok sam sina uvjerio da je jedino pravilno pričešćivanje na jezik (jer su mu časne na župnom vjeronauku utuvile u glavu pričest na ruku), mislim da kćer ne će ići ni na župni vjeronauk.

    Kvatrić

    OdgovoriIzbriši
  3. Bas sam vas htio pitati ovo sto je Kvatric spomenuo. Velecasni, sto vi mislite o tome da roditelji ne upisu svoju djecu na vjeronauk upravo zbog modernistickog nauka kojim je gotovo svuda obiljezen (i sluzbeno postavljen u ciljevima). Nije li bolje da naprosto sami obrazuju djecu u vjerskim stvarima, nego da im moraju razjasnjavati kada je vjeroucitelj, svecenik ili casna govorio istinu, a kada je govorio suprotno katolickom nauku? Jer to onda postaje sizofrena situacija za djecu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pored svih problema i zbunjivanja, ja sam mišljenja kako djete treba svakako upisati na vjeronauk u školi.
      Osnovni razlog je taj što sam dubokog uvjerenja da se problemi u Crkvi rješavaju iz nutra, sudjelovanjem, čak i podnošenjem težine života, i nečije nesposobnosti, zablude i zloče.
      Da ne duljim odgovor, jer ste mi dali poticaj da se ovim pitanjem malo podrobnije pozabavim, u ovakvoj situaciji s programom vjeronauka, treba se pouzdati u pamet i vjeru vjeroučitelja, a njih još uvijek ima više pravovjernih nego drugih. To je prvo. Nadalje, i župniku pojedine župe se na fin način može reći da djeluje na nekog vjeroučitelja koji postane preentuzijastičan u provođenju ovakvog programa.
      Što se tiče pričešćivanja, tu se treba pozvati na važeći propis koji kaže ovako: u redovitom obliku rimskog obreda vjernik se može pričestiti na tri načina: klečeći na usta, stojeći na usta i stojeći na ruku. Ukoliko vjernik traži svojim stavom da se pričesti klečeći ili stojeći na usta, svećenik to mora poštivati. To je propis. I djetetu objasniti da se pričešćujući na usta ponaša ispravno, a časnu zamoliti da pročita propise prije nego što ide poučavati djecu.

      Izbriši
    2. Pored svih problema i zbunjivanja, ja sam mišljenja kako djete treba svakako upisati na vjeronauk u školi.
      Osnovni razlog je taj što sam dubokog uvjerenja da se problemi u Crkvi rješavaju iz nutra, sudjelovanjem, čak i podnošenjem težine života, i nečije nesposobnosti, zablude i zloče.
      Da ne duljim odgovor, jer ste mi dali poticaj da se ovim pitanjem malo podrobnije pozabavim, u ovakvoj situaciji s programom vjeronauka, treba se pouzdati u pamet i vjeru vjeroučitelja, a njih još uvijek ima više pravovjernih nego drugih. To je prvo. Nadalje, i župniku pojedine župe se na fin način može reći da djeluje na nekog vjeroučitelja koji postane preentuzijastičan u provođenju ovakvog programa.
      Što se tiče pričešćivanja, tu se treba pozvati na važeći propis koji kaže ovako: u redovitom obliku rimskog obreda vjernik se može pričestiti na tri načina: klečeći na usta, stojeći na usta i stojeći na ruku. Ukoliko vjernik traži svojim stavom da se pričesti klečeći ili stojeći na usta, svećenik to mora poštivati. To je propis. I djetetu objasniti da se pričešćujući na usta ponaša ispravno, a časnu zamoliti da pročita propise prije nego što ide poučavati djecu.

      Izbriši
    3. Što se tiče pričešćivanja, tu se treba pozvati na važeći propis koji kaže ovako

      Velečasni, kako uskladiti ovo pozivanje na važeći propis i opiranje križiću na čelu? U oba slučaja se događa svetogrđe, bilo da Tijelo Kristovo završi na nečijoj raci ili na dječjemu čelu.

      Izbriši
  4. Evo nesto prigodno. Zanimljivo da se izgleda R.R. koja se spominje na kraju clanka ne slaze s reformom jer predmet jos uvijek ostaje "prekatolicki".

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala na ovom prilogu. Još je gore nego što sam pretpostavljao. Upravo se bavim detaljnim čitanjem prijedloga programa. Ono što sam pročitao me zabrinjava. I dodaje nove momente na moj budući odgovor na gore postavljeno pitanje...

    OdgovoriIzbriši
  6. Pisci kuriruluma iz „katoličkog“ vjeronauka se jako žele svidjeti sadašnjem drušvtu i od njega dobiti pohvalu.

    To isto pokreće i papu Franju, pa su u trendu.
    Multikulitvator bi trebalo ispraviti u multikultivator.
    Inače, duhovit naslov. ;-)

    OdgovoriIzbriši
  7. Kikii, javi se! Moja duša jeca za tvojim komentarima.

    Marćelina

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

ukoliko anonimno komentirate, ostavite barem neki nick

Popularni postovi s ovog bloga

Sakriveni

Zabrane

Župničke muke i biskupsko (ne)snalaženje