Dirigenti i mužikaši
Prije nekog vremena sam bio u jednoj župi na proštenju. Hrvatska katolička klasika: okolni svećenici, pripadajući propovjednik, župnik s podužim popisom zahvala i zbor mladih. Radni je dan, misa je poldanjica, na misi je uglavnom stariji svijet, jer je i svetac koji se slavi razumljiviji i poznatiji starijem svijetu, dok za njega baš i nema mjesta u kreativnim radionicama naših živih vjerničkih krugova. Ja sam po svom dobrom običaju ispovijedao, jer ne volim koncelebracije, a o tome ću jednom drugom prilikom. Kao što sam napomenuo, na Misi je pjevao i svirao zbor mladih. Točnije njih sedmero oboružani gitarom, flautom, sintićem i obvezatnim bongosima. Pjevali su i svirali samo i isključivo pjesme koje oni znaju, novokomponirane duhovne pjesme za mlade, uz pratnju bongosa. Stariji svijet, koji je bio u većini na misi je pobožno slušao što se to izvodi, vjerujući da je Bogu na slavu. Nisam mogao izdržati a da u vrijeme ručka ne pokrenem razgovor o takvom pjevanju. Moja teza je ...