Prste k sebi!
Kao i obično, nakon svakog velikog blagdana, a jučer je bila
svetkovina Uznesenja Marijina, krenu reakcije na propovijedi naših biskupa i
svećenika po raznim svetištima i proštenjima toga dana. I uvijek se kao prvo i
negativno ističe što su rekli o politici, koga su napali, „etiketirali“ i u
čemu su bili netolerantni, nazadni i isključivi. Nihil novi sub sole, što se
tiče Crkve, rekli bi mnogi napredni i progresivni. Tako su ovih dana na meti
sisački biskup Vlado Košić, kojeg su potajno, jer drugačije niti ne znaju,
posjetili pripadnici Radničke fronte i ukrasili zgradu koju je kupila biskupija
za dijacezanski muzej. Profesora Raguža nakon teksta u Glasu koncila napadaju
svi progresivci koji su naučili pisati, ne još i čitati, a perjanica je Ella
Dvornik.
Ovakvi napadi na biskupe i svećenike nisu samo tu zato da se
hijerarhiju Crkve pritisne te ona zauzme smjer govora koji ide niz dlaku. Oni imaju
i jedan preventivan karakter. Riječ je o tome da se na vrijeme i učinkovito
uplaši bilo kojeg laika da ne izlazi u javni prostor s kršćanskim idejama. Budući
da se ovako cipelari biskupe i svećenike, lako je zaključiti kakva sudbina čeka
laike ukoliko izađu izvan totalitarizma misli koje vladaju javnim prostorom. U ime
tolerancije, demokracije, kulture prihvaćanja i svega ostalog čega su nam pune
uši, te sveprisutne uključivosti i brisanja podjela, svaki glas koji ne trubi u
isti ton se učinkovito briše sa scene. I to sve zato jer smo tolerantno
društvo. Na što učinkovitiji način, a to su uglavnom difamacija i ismijavanje,
treba izbaciti bilo što što i iz daleka podsjeća na kršćanstvo iz javnosti. Proroci
ovog svijeta ne trpe pokraj sebe bilo koga drugoga. I zato ovakvi napadi na
svećenike šalju jasnu poruku ostatku vjernika.
Isus je Heroda nazvalo lisicom. Nimalo diplomatski od njega. I
hrabro. I jasno. Ne može se izbjeći situacija u kojoj svećenik mora jasno i
glasno reći što nije u redu sa svijetom u kojem živi. I koji ljudi rade loše
ili čak zle stvari.
No, nekako mi se čini da smo u Crkvi pomalo zaboravili da se
svijet ne mijenja samo propovijedima biskupa i svećenika, već i ustrajnim i
predanim radom i zalaganjem laika. Ukoliko su nam glave pune Drugog vatikanskog
koncila, onda bismo trebali kao program imati odgajanje laika koji će se
angažirati u društvu, kulturi i politici s jasnim kršćanskim stavovima. Nije tu
samo riječ o tome da laici obavljaju posao svećenika u javnom životu, pa
umjesto njih djeluju, nego o učinkovitom preobražavanju svijeta, baš poput
kvasca koji djeluje iz nutra. Iako ima sve više primjera zauzetih vjernika
laika koji različitim inicijativama djeluju u društvu, takvih nam inicijativa
treba više. I trebaju jasniju i snažniju podršku hijerarhije. Bez toga
propovijedi mogu postati samo glas vapijućeg u pustinji, s veoma malo učinka.
Jedan od segmenata takvog djelovanja, odgajanja zauzetih
laika jasnih stavova, sposobnih djelovati u društvu, jest pridavanje veće
važnosti samom sadržaju vjere. Onaj vjernik koji se samo dobro osjeća i druži u
župi u sebi nema previše snage niti habitusa da učini nekakvu promjenu. Međutim,
vjernik formiran jasnim naukom, čvrstom vjerom, ispravnim uvjerenjem je već
potpuno snažnija figura u svijetu. Samo dobro odgojen i obrazovan vjernik,
svjestan poklada vlastite vjere može nešto promijeniti oko sebe.
A onda pogledaš prijedlog naših katehetičara za nastavu
vjeronauka u školi i pitaš se u kojem li to svemiru oni žive?
Izvrstan članak! Pratim i čitam Vaš blog! Hvala Bogu što imamo ovakve svećenike i daj nam Bože još, molimo za njih puno! Želim Vam napisati i da ste mi dali vjetar u leđa za rad u cjelokupnom životu, a i na blogu http://kristkralj.blogspot.hr/
OdgovoriIzbrišiTek smo krenuli no istinu je polagano potrebno iznjeti van i čini sve što nam je u mogućnosti za svećenike, spas duša, za TLM koju Bog tako silno ljubi, za generacije koje dolaze..
JM
Drago mi je poradi vašeg bloga. Samo hrabro i ustrajno s božjim blagoslovom!
Izbriši