iz sjene oraha

Ovih dana, više nego ijedna druga riječ, prolazi mi kroz glavu riječ Gospodinova u kojoj upozorava da će njegovi učenici postiti onda kad im bude Zaručnik ugrabljen. Naš naraštaj nije niti slutiti mogao kako su ove riječi duboke i strašne i pune bola. Mnogi se osjećaju upravo tako: bez sv. Mise, Ispovijedi, pobožnosti, bez mogućnosti dolaska u crkvu. Svećenici su bez naroda, sami mole i prikazuju sv. Mise. Ovo je vrijeme velike čežnje. I nije samo riječ o tome da smo ostali bez mnogih pogodnosti života, već da se osjećamo odsječeno od svog Izvora. Vjerujem kako će se u ovom vremenu ta čežnja za Sakramentima preobraziti u svjesnu i duboku odluku mnogih vjernih duša da nikad više ne žive daleko od tih sredstava milosti. Sad nam postaje jasno kolika je privilegija biti na sv. Misi. Nikad više se ne smije uzeti zdravo za gotovo. Kao niti jedna dobrobit koju uživamo. Sve to može, i jest, biti u trenu oduzeto. Vjerujem da će se ljudi početi ponovno učiti da se i u krugu obitelji m...

Prije nekoliko godina, na zabavi nakon župnog proštenja, razgovarao sam s jednim svojim župljaninom o tome kako je te godine bilo zatjevno organizirati sve što je pripadajuće za taj dan. Jadao mi se o mukama različitih udruga i društava na poručju moje župe, o nedaćama s kojima se susreću, a na kraju svoje jadikovke postavio mi je pitanje: „Pa kaj smo mi Bogu zgrešili?“ Ja sam mu odgovorio: „Za ovo kratko vrijeme koliko sam ovjde imam podulji popis, a za prijašnje vrijeme mogu samo nagađati. Imate li jedno dva tjedna vremena da vam u kratkim crtama odgovorim na vaše pitanje?“ Slušajući i gledajući vijesti oko, kako je sad sve više očito, pandemije koronavirusa, ne mogu ne zapitati se za što smo ovime sve kažnjeni? I znam da je popis poprilično dugačak, i na osobnoj razini i na svakoj višoj. Žao mi je da se o tome više ne govori. Svjestan sam da će onaj koji prvi javno progovori o tome doživjeti popriličnu količinu bijesa, ali treba i to prihvatiti. Povijest Crkve nas uči da se k...

Eto mene natrag na blogosferu nakon podosta vremena. Razlozi mojeg izbivanja su mnogovrsni, kao i razlozi mog povratka. Istina, u proteklom je razdoblju bilo mnoštvo tema u životu Crkve, kako opće, tako i partikularne, o kojima se moglo pisati na najrazličitije načine. Za neke teme bolje da ih se nisam dotaknuo, jer nisam siguran bih li mogao zadržati objektivnost i hladnu glavu. No, najnovija histerija oko korinavirusa me potakla da počnem iz početka. Poseban razlog su odredbe nekih naših biskupija oko „sanitarnih“ mjera. Ukratko: mičite svetu vodu iz crkava, nema pružanja mira niti rukovanja i najvažnije je da se Pričest dijeli samo na ruku. Već kratki pogled i nekoliko minuta razmišljanja pokazuju kako ove mjere ne mogu zaštititi nikoga, niti išta spriječiti. Posebno ne dijeljenje Pričesti na ruku. Stoga mi je palo na pamet da bi se trebalo početi vježbati sposobnosti telekineze. I lijepo bezkontaktno, telekinezom, dijeliti Pričest. I svi sretni, zaštićeni. Istina, mali je ...