iz sjene oraha

Koliko li sam samo vremena proveo govoreći, čitajući i raspravljajući o slabostima Crkve! O nedostatcima, krivim procjenama, manjkavostima pa čak i o onome što smatram lošim, grešnim i nedostojnim! Uvuče se taj duh negativizma i pesimizma u čovjeka, i ne samo da razmišlja o negativnim stvarima, počinje ih i tražiti, a ponekad i proizvoditi. Ipak, postoji i druga strana medalje, onaj dio života Crkve, Božjeg života u Njoj, koji se očituje unatoč našim slabostima. Naveo bih samo nekoliko primjera iz nedavnih događaja. Na svijetskoj razini mučeništvo o. Jacquesa Hamela je snažno odjeknulo. Ono dolazi iz Ckrve u Francukoj, koja je boksačkim riječnikom na konopcima. Crkve se prazne, župe zatvaraju, nedostatak svećenika, vjernika je sve manje, samostani se prazne. Slika ne može biti gora. I sam je časni mučenik o. Jacques starac, a na sv. Misi na kojoj je i sam prinio žrtvu života, bijaše tek nekoliko osoba... Bez obzira na nedostojne izraze nakon tog strašnog događaja, kako su tamo ...

Često sam se nalazio u prilici da razgovaram o tzv. novopečenim vjernicima. To bi trebali biti ljudi koji su nahrupili u Crkvu nakon 1990., uglavnom iz društveno-političkih pobuda. Oni su glavna smetnja da mnogi ne idu u ckrvu onako kako su to išli prije, jer su im uzeli mjesta, posebice onima u prvim redovima njihovih župnih crkava. Nešto što bi trebalo dodatno označavati takve ljude jest njihvo licemjerje i prijetvornost. Tako mi je često bila servirana priča o krivim i pravim vjernicima. Zanimljivo je da je ta priča uglavnom dolazila od onih koji nikad nisu išli u crkvu, niti s Crkvom imaju previše veze, čak niti protokolarne. I sad... kao prvo pitanje sam uvijek postavljao: Kako znadete što se događa u nekoj zajednici i na nekom mjestu gdje vas nema niti vas je ikad bilo? Kako tako lako možete donositi zaključke o nečemu što uopće ne poznajete. Nadalje, razgovor bi obično išao prema temi obraćenja. Koliko iskreno može biti nečije obraćenje. Oni koji ne vjeruju, kao prvo odb...