Ne obraćajte pravoslavne....
Prije otprilike dva mjeseca mi je došla na ragovor jedna osoba. Zapravo, došao je prvo njezin izaslanik, za kojeg je ta osoba saznala da smo dugogodišnji prijatelji, još iz doba dok nisam bio župnik sadašnje župe. I tako je taj izaslanik dobre volje došao, pozivajući se na naše prijeteljstvo i sve što uz njega ide, da primim na razgovor jednu njemu jako dragu osobu. Ta osoba želi prijeći iz pravoslavlja u Katoličku Crkvu. (veliko i malo slovo su namjerni) Svom sam poznaniku rekao neka kaže toj osobi, čiji je izaslanik, da je jedva čekam i da će želja te osobe biti ispunjena u najkraćem roku. Tad još nisam, jer je još bio razgovor s izaslanikom, objašnjavao uvijete i načine prelaska u potpuno zajedništvo Katoličke Crkve. I... došao je taj dan kad je konačno osoba bez izaslanika došla na razgovor sa mnom. Ta osoba živi u mojoj župi i bilo joj je izuzetno neugodno doći k meni i pitati za bilo što. Osjećala se manje vrijednom i nedostojnom razgovora sa župnikom. Zato je izaslanik d